Na današnji dan, 1877. godine u Ozlju rođena je najbolja hrvatska slikarica akvarelnog slikarstva – Slava Raškaj.

Friderika Slavomira Olga Raškaj rođena je u imućnoj obitelji 2. siječnja 1877. godine u Ozlju. Bila je ljepotica, pravilnih crta lica, duge plave kose i sanjarskog pogleda, a zbog gluhonijemosti često se povlačila u samoću sobe, vrta i ozaljskih pejzaža. Njezina majka Olga Raškaj vodila je poštu u Ozlju. Bila je nadarena za slikarstvo što potvrđuju pisma sina Jurja. Svoj talent prenijela je na obje kćeri – Slavu i Paulu, koja je radila kao učiteljica u Orahovici i povremeno slikala. Slava Raškaj bila je vrlo bliska sa sestrom i bratom, koji ju je pratio u prirodu kada je išla slikati. Budući da nije mogla govoriti, osjećaje je izražavala rezbareći malim kuhinjskim nožićem crteže po kućnom namještaju.

Kad je imala osam godina, roditelji su je poslali u Beč u školu za gluhonijeme gdje je počela kopirati klasične grčke odljeve i raditi studije glava, najviše olovkom i tušem. Iz tog njezinog najranijeg razdoblja postoje sačuvana dva crteža tušem, koji se čuvaju u Hrvatskom školskom muzeju. Ubrzo je počela slikati akvarele i gvaševe, odlično savladala njemački i francuski, naučila specifičnu metodu komunikacije za gluhonijeme s ljudima tako da se u Ozalj vratila kao nova osoba.

Primijetivši njezin veliki slikarski talent, ozaljski učitelj Ivan Muha, kasnije Otoić, nagovorio je njezine roditelje da je pošalju u Zagreb gdje bi se mogla usavršavati kod njegova prijatelja Vlahe Bukovca, tadašnje slikarske zvijezde Zagreba. Međutim, Bukovac ju je odbio i zatim ju je počeo podučavati Bela Čikoš-Sesija.

O njezinom odnosu sa učiteljem Čikošem – Sesijom postoje dvije priče. Po jednoj, oni su bili samo bliski suradnici, a po drugoj njihov se odnos pretvorio u ljubavnički iako je Sesija bio oženjen i stariji od nje. Prava se istina neće nikada saznati jer su pisma u kojima se Slava povjeravala majci  i sestri pokopana zajedno s njom.

Prvu izložbu imala je 1898./1899. godine u Umjetničkom paviljonu kada su izlagali veliki slikari tog vremena. Slava Raškaj je imala 21 godinu i izložila je šest akvarela.

Od 1900. godine počinju se kod mlade i tankoćutne slikarice pojavljivati prvi znakovi depresivnosti. Ubrzo je bila hospitalizirana, no puštena je na kućnu njegu. Bolest je napredovala i ponovno je hospitalizirana u Zavodu za umobolne u Stenjevcu gdje je provela više od tri godine. Iako je imala svoj slikarski pribor rijeko je slikala, a kad bi kist i uzela u ruke ne bi završila sliku. Umrla je 29. ožujka 1906. godine u Stenjevcu od tuberkuloze .

Iako je u ono vrijeme bio smrtni grijeh biti žena i umjetnica, Slava je, svojim radom i svojom energijom, pronašla mjesto u umjetničkim krugovima.