I Bog i narod zna kakvim životom živimo danas. Vrijednosti, mislim na one životne, potpuno su se promijenile. Ljudi smisao života traže u banalijama, ali ih stvarno nije za kriviti. Slijedi glup, ali vrlo istinit primjer – primjerice, da bi djevojka bila prihvaćena u društvu, radila na televiziji, koliko to god apsurdno zvučalo, mora biti komplet. Što znači „komplet“? Ona mora biti zgodna, mršava i pametna. Savršena žena. Nije uvijek slučaj, ali – ono što je šokantno – ovi uvjeti su uglavnom presudni. E sad, što se zapravo događa u ovoj priči ? Uče nas jedno čitav život, idemo u školu, pišemo sastavke na temu pravih životnih vrijednosti te polako odrastamo i mislimo: život je lijep! Onda izađemo vani, među svijet koji zapravo nije onakav kakvim smo ga zamišljali i u kojem se pogubimo jer – pazite ovo – o životnim vrijednostima kakve smo učili u školi u ovakvom svijetu više nema ni riječi!
Nema osobe koja barem jednom u životu nije prošla krizu identiteta. O čemu se zapravo radi? Krizu u životu ljudi ili prođu ili ne prođu, nekom traje dulje, a nekome kraće. Kriza je frustrirajuća jer nerijetko rezultira, primjerice, depresijom u mladih osoba. Govorimo o osjećaju samoće, besciljnosti, bezvoljnosti, gubitku apetita itd.
Postoji interesantan podatak koji kaže kako su razmažena djeca sklonija samoubojstvu. Djeca razmažena od strane roditelja, koji ih tijekom odrastanja nisu suočavali sa stvarnim životnim situacijama, uglavnom rezultiraju šokom kad se suoče sa surovošću kojom je prožet današnji svijet. Njima je taj svijet stran jer nisu dobivali dovoljno informacija o istome, a to može ishoditi depresijom i nepronalaženjem smisla života jer ih je taj isti život razočarao.
Nesigurnost je jedan od potencijalnih uzroka samoubojstva mladih. Tu se vraćamo na početak članka, u kojem sam kao jedan od primjera stavila tjelesni izgled, koji može imati itekakav utjecaj na mentalno stanje pojedinca koji još nije dovoljno sazrio da bi shvatio da, ukoliko želi promjenu na sebi, mora raditi na sebi. To uglavnom rezultira, primjerice, još većim prejedanjem, a time i još većom depresijom i potencijalnim samoubojstvom.
Gubitak bliske osobe, članovi obitelji koji su počinili samoubojstvo, neprihvaćenost u društvu, prethodni pokušaj samoubojstva, ovisnost o drogama i alkoholu, stalni sukobi s roditeljima, fizičko i psihičko maltretiranje, socijalna nezrelost, bolesna ljubomora, neželjena trudnoća i još mnogi drugi – SVE SU OVO RAZLOZI ZBOG KOJIH JE OSOBA U STANJU POČINITI SAMOUBOJSTVO!
Podaci kažu da svaka dva sata jedna mlada osoba počini samoubojstvo. Od 23 
pokušaja samoubojstva jedno se realizira!
Osobe koje su pokušale počiniti samoubojstvo treba pratiti u stopu jer 10 posto onih koji pokušaju i na koncu će uspjeti!
Uglavnom, neka trauma je sasvim sigurno posrijedi. Dijete uglavnom još iz djetinjstva vuče samoubilačke primisli, koje u suštini ispare ili prerastu u ozbiljan problem pokušaja oduzimanja vlastitog života. Bitno je prepoznati simptome jer, zapravo, samom koncentracijom na osobu može se prepoznati da ona vapi u pomoć. Osoba koja pokuša izvršiti samoubojstvo uglavnom za sve krivi okolinu, a najmanje samu sebe, iako tu frustraciju ne preusmjerava na druge ljude, već upravo na sebe i to je bitno znati!
ONO ŠTO UPUĆUJE NA SAMOUBOJSTVO KOD MLADIH
Počela bih s velikim promjenama u ponašanju. To se naprosto osjeti, osoba se uglavnom povuče u sebe, postane asocijalna, što povezujemo s depresivnim stanjima. Razina samopoštovanja postaje iznimno niska, a javljaju se i gubitak apetita, konzumacija droga, prijetnje da će izvršiti samoubojstvo…
Osjećaj beskorisnosti je prvi korak ka samoubojstvu. Osoba se u jednom periodu života pogubi i naprosto ne zna od kuda bi krenula, a najgore što joj se može dogoditi je stagnacija i osjećaj da nema izlaza iz takve situacije. U ovom trenutku je ključna potpora bliskih osoba, primjerice roditelja, koji se uistinu moraju posvetiti djetetu, saslušati ga, nastojati ne kritizirati, biti mu potpora te potražiti stručnu pomoć.
PREVENTIVNE MJERE
PRIMARNA PREVENCIJA
Ovdje su uključene razne aktivnosti kojima će se pokušati promijeniti način razmišljanja suicidalnih osoba. Cilj je preodgojiti ih i usmjeriti na pozitivan način razmišljanja i doživljavanja života općenito. Cilj je ukloniti nesigurnost u njima. Bitno je stalno kontaktirati s takvim osobama, iskreno razgovarati i okupirati ih raznim temama kako bi sve manje imali samoubilačke primisli.
SEKUNDARNA PREVENCIJA
U ovom dijelu su obuhvaćene aktivnosti koje se odnose na rano otkrivanje problema i poduzimanje mjera da se postojeće stanje dovede u red.
TERCIJALNA PREVENCIJA
Ovdje su uključenje mjere koje se odnose na period NAKON pokušaja samoubojstva. Osobe se prate, nastoje im se problemi svakodnevnog života umanjiti te se poduzima sve kako bi se uklonili svi razlozi zbog kojih se osoba pokušala ubiti.
ŠTO JE PARASUICID?
Radi se o započetom, ali ne i dovršenom činu samoubojstva, koji je prisutniji kod žena i uglavnom nije bio prethodno planiran.
U dječjoj dobi su pokušaji samoubojstva češći kod dječaka, dok su u adolescentskoj dobi pomiješani, ali češći kod žena.
Muškarci su ti koji češće izvrše samoubojstvo.
ONO ŠTO VI MORATE ZNATI!
Samoubojstvo je ozbiljan problem današnje mladeži. 90 posto osoba, a ovdje govorim o adolescentima koji su izvršili samoubojstvo, zapravo su okolinu upozorili na svoj plan.
Tko priča o samoubojstvu- treba se ozbiljno shvatiti!
Velik broj njih se ne želi ubiti, ali ne vidi bolji i prihvatljiviji način pa poduzima drastične situacije, a zapravo samo žele biti sretniji!
Slušajte i prepoznajte Vama blisku osobu koja ima suicidalne primisli jer će se prije obatiti Vama nego potražiti stručnu pomoć!!!!!
Nema tog samoubojstva koje se ne može spriječiti! Zadatak svih ljudi je da doživljavaju svoju okolinu, pridaju joj pažnju i probleme njima bliskih osoba doživljavaju ozbiljno!
Život je lijep! To je rečenica koju bi svaka osoba na kraju svog životnog puta trebala izreći i misliti! Svi možemo uspjeti u tome te činiti život drugim ljudima ljepšim! To će i nas same usrećiti jer, ponavljam, život je lijep!
Tužno je kad mlada osoba sama odluči skončat vlastiti život… Još je tužnije šta se niko ne obazire na sve pozive za pomoć, a kao šta je autorica rekla, sigurno ima nekih vidljivih znakova….
Dobro, ne slažem se da za radit na TVu treba bit pametan/pametna. Ima još uvijek živućih dokaza.
Meni je npr fascinantan slučaj srbijanske pjevačice Ksenije Pajčin čiji je dečko (maneken, pazi, lik dobro izgleda) iz ljubomore ubio najprije nju, onda i sebe (?!)
Posprdan abortus od članka, gotovo je apsurdno koliko je kvaliteta članaka opala na ovom portalu u zadnjih nekoliko mjeseci.
Ili autori nemaju kičmu, ili im je stalo do toga da pišu ovakve nepovezane stvari kojima je kvalitetom i bijednim leksikom mjesto na nekom abortus blogu.
A da se radije uhvatite pisanja nečega što ima smisla objaviti na S4S portalu?
Da je sada čovjeku mogućnost iz nekog svemirskog kuta, sa nekog proplanka na našem zvjezdanom nebu učiniti jednu ekskurzijcu na Zemlju kao što je to moguće npr. napraviti u svijet starih Rimljana čitajući Ovidija. I da mu je takva sposobnost poklonjena da uspije proći sve krajeve naše planete u sedmodnevnom putovanju. Susreo bi takav čovjek na jednom mjestu ljude sa izgrađenim sustavom , i na drugom mjestu susreo bi ljude posve drugčije u svom življenju. Svi različiti ljudi, po svom izgledu, kulturi, po svojim osobinama. Ali ima nešto što ih čini istima. Čovjek kojem god ljudskom sustavu pripadao ima duh a njime osjećaj Neba, ima pamet a njome shvaća, razmišlja, pamti…,ima oko kojim gleda i vidi, ima usta kojima govori riječi, ima dah kojim diše vjetar, ima pupak a njime i opomenu-ti si nečiji , ima uši a snjima i sluh kojim sluša, ima noge sa stopalima koje ga osudiše da postane vezan za Zemlju. I taj Čovjek koji živi u ljudima želi ljubav, želi mir, želi sigurnost, želi prijatelja, želi ženu/muža, želi jesti, želi živjeti. Ali čovjek Afrike sluša šum misterioznih ušća dok onaj daleke Amerike bat zvona burze, onaj Se rasprostranjene Rusije ohrabruje pred hladnu zimu, onaj u Afganistanu želi sačuvati pupak jer mu nišane roditelje, a što je sa senzualnom Indijom ili sa Europom koja sve manje zaslužuje posjet. Nek polja riže i crvenih makova idalje krase Aziju. Afrikanac sreću traži u hladu, Amerikanac u žetonu, Sibirac voli Sunce, Afganistanac uživa u minutnoj tišini bez oružanog zvuka, europejca punog muka proganjaju pogreške prošlosti. Ono što je sreća Afrikancu, nesreća je golema Sibircu. Ali svima je stopalama hoditi Zemljom. Netko hodi do zaključanih vrata, netko do napuštenih, netko do nepostojećih. Čovjek onaj što živi u ljudima bez početka je i bez kraja, u vremenu kratkom boravi na zemlji dok mu Mjesec ta kazaljka svemira neodbroji dane. Što je tad? Nastavlja li se hod u nekoj izvan zemaljskoj vremenskoj zoni? U nama je kočija što vodi do krajeva svijeta. U toj kočiji ima mjesta za suputnike. U meni živiš Ti nepoznat meni, ne boj me se! Osudi se za slobodu. Pokrio si oči skupocjenim Ray bankama, nisi li zakrio trag svjetlosti sa ruku prosjaka koji te zove u kočiju?? Lako je “marljivo” odrađivati zadatke studentskih kompromisa, ali ja bih skrenuo u neku oazu, neku digresiju života. U mojoj želji skriva se Pobuda, ona će me učiniti i nesretnim i nekom naoko dragim. Ali već sutradan suputnik sam obazrivog Gospodara Zaborava. Nije važno! Sve je to život ili zapravo smrt? Želim reći da svako mjesto ima svoj Lovrinac, i svaki grad ima u sebi skrivenog Sibirca, Afrikanca, Amerkanca pa i naš Split ima. Ali život kao takav nije lijep, jer varanje, laganje, krađe, ratovi, ljubomore, zavisti, neprijateljstva, mržnja…nisu lijepe a upoznali smo ih u životu. Ljepota je prihvatiti život i voliti ljude jer na taj način volimo sebe i upoznajemo sebe u nepoznatim granicama svijeta.
Albert Camus govori o samoubojstvu kao jedinome zaista filozofskom pitanju. Taj filozof možda nije znao da suicidalne osobe raspolažu manjim brojem neurona u dijelu čeonog režnja mozga iznad očiju te da imaju manje receptora za serotonin što ih nužno čini sklonijima dojmu o vlastitoj nesreći, ali je razmišljao o sreći o beznadnoj sreći. Nije stvar samo fiziologije iako je korisno što autorica poput kvazi psiholoških portala navodi simptome i preventivne mjere. Mi smo ti koji neodgovorno živeći nekog posve nedužnog osuđujemo na samoubojstvo! i na kraju najviše samoubojica je onih koji su ili htjeli ili jos žele tek samo živjeti!!!
Ja se ispričavam što sam Tišinu izrazio bukom riječi!!!
Komentatore “autor”,ubij se!
ne znan…nisan se nikad nasa u takvoj situaciji niti znan ikoga takvog…bojin se uopce zamislit takvu situaciju…ali,kao što kaže autorica,ako primjetimo nešto čudno u ponašanju našeg društva,važno je reagirati,pružiti kakvu potporu isl
treba biti svjestan okoline kojom se okružuješ…treba promatrati ljude i svijet oko sebe,jedino tako možeš uskočit u pomoć..
http://a5.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc7/577080_532170940142301_1162287902_n.jpg