Drage studentice i studenti!
Za početak, zapamtite ovo: „Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta.“
Djeca su naše najveće blago, razlog za osmijeh na kraju teškog radnog dana. Djeca predstavljaju neiskvarenost i iskrenost – čiji je osmijeh iskren, ako ne djetetov!
Ustav RH u čl. 63. navodi: „Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.“
Nažalost, postoje brojni roditelji koji ignoriraju ovu odredbu i koji zbog vlastitih frustracija i nezadovoljstva podliježu najsurovijim i kukavičkim pothvatima, a to je iskaljivanje, bilo fizičko ili psihičko, na vlastitom djetetu. I dijete to osjeti, dijete to boli i zbog toga ono ispašta na načine na koje nije zaslužilo.
Dijete ima pravo na zdravlje i život i važno je naglasiti da Obiteljski Zakon Republike Hrvatske zabranjuje roditeljima i ostalim članovima obitelji da dijete ponižavaju, duševno ili tjelesno kažnjavaju, odnosno zlostavljaju.

Iznimna nam je čast što smo dobili priliku razgovarati sa savjetnicom pravobraniteljice za djecu, gospođom Anom Babić Pezo, koja je za nas odvojila vrijeme kako bi nam približila način rada Ureda pravobraniteljice za djecu te temu nasilja nad djecom, vratila nadu u to da ipak postoje ljudi koji se svakodnevno suočavaju s problemima djece i mladih i nastoje im u potpunosti pomoći.

Važno je biti informiran o realnom stanju stvari, a nama je cilj, dragi čitatelji, probuditi u Vama svijest o događanjima oko Vas, potaknuti Vas na pružanje pomoći i sudjelovanje, u ovom konkretnom slučaju, ukoliko ste bili u situaciji gdje se dogodilo ili se događa nasilje nad djetetom, da reagirate i prijavite nasilje!

Na moje prvo postavljeno pitanje o općenitom radu Ureda pravobraniteljice, gospođa Babić Pezo odgovara: „Ured pravobraniteljice djeluje na četiri lokacije. Osim ureda u Zagrebu, postoje i tri regionalna – u Splitu, Rijeci i Osijeku. Ured u Splitu otvoren je prije pet godina i zadužen je za područja četiri županije dalmatinske regije. Ono što je zadaća pravobraniteljice za djecu, što proizlazi iz Zakona o pravobranitelju za djecu, u najširem smislu riječi je da ona prati, štiti i promiče prava djece. Ured pravobranitelja za djecu prvenstveno prati usklađenost zakona i propisa Republike Hrvatske koji se odnose na prava i interese djece s Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom o pravima djeteta, ali i drugim međunarodnim dokumentima koji propisuju to područje. Potom prati primjenu tih propisa u praksi, ali i inicira promjene ili dopune zakona i propisa koji se odnose na zaštitu prava djece. Nadalje, prati pojedinačne povrede prijava koje dolaze u ured, a odnose se na prava djece, savjetuje djecu i odrasle o načinima zaštite dječjih prava, educira ih o pravima djece, Konvenciji o pravima djeteta, postojanju Ureda – dakle, svim drugim načinima i oblicima zaštite dječjih prava. Također, inicira neke javne aktivnosti, bilo da se radi o organiziranim stručnim skupovima na temu prava djece ili sudjelovanju u drugim organiziranim stručnim skupovima koje organiziraju druge institucije. Dakle, prati generalne pojave koje su usmjerene na kršenje prava djece i onda pronalazi načine kako se stanje može popraviti, i to tako da upućuje preporuke nadležnim tijelima.“

O koncepciji tima pravobranitelja za djecu, gospođa Babić Pezo odgovara: „Stručno-savjetničke poslove u Uredu pravobraniteljice za djecu obavlja multidisciplinarni tim ljudi koji se sastoji od šest pravnika, dva pedagoga, dva psihologa, jednog defektologa, socijalnog pedagoga i socijalnog radnika. U regionalnim uredima rade dva stručna savjetnika; jedan je pravne struke, a jedan je stručni suradnik. Promocija prava djece se radi prema teritorijalnom načelu – savjetnici koji rade u regionalnim uredima na svom području rade promociju prava djece van Ureda i u Uredu, a pojedinačne prijave povreda prava djece se rješavaju prema funkcionalnom načelu, sukladno stručnom znanju i profesionalnom iskustvu savjetnika. Primjerice, savjetnik koji vodi obrazovanje zaprima sve prijave s područja Hrvatske. To je multidisciplinarni tim, malo nas je, ali smo veliki entuzijasti i, uz puno rada i predanosti, uspijevamo rješavati pristigle prijave, kojih je godišnje oko tisuću.”

Gospođa Babić Pezo o nasilju nad djecom na godišnjoj razini kaže: „Na godišnjoj razini Ured primi oko tisuću prijava povreda prava djece. Od tog broja između osamdeset i sto trideset prijava u posljednjih pet godina se odnosi na nasilje nad djecom u obitelji, s tim da to nije relevantna brojka – to su prijave koje zaprimi samo Ured pravobraniteljice za djecu. Velik broj povreda prava djece se rješava na nižim instancama – CZSS , policiji, a postoji i ona tamna brojka koja se nikad ne otkrije.“
Na pitanje suradnje ureda s policijom, gospođa odgovara: „Naša suradnja s policijom je kao i sa svim drugim tijelima izvršne vlasti. Dakle, kad je riječ o pojedinačnim prijavama kršenja prava djece, pravobraniteljica za djecu je dužna zatražiti izvješće i uputiti preporuke o tom konkretnom slučaju. Organiziramo zajedničke inicijative (sastanke, tribine…) kad je riječ o nekoj zajedničkoj problematici koja se odnosi i na ovlasti policije. Suradnja je dobra, Ministarstvo unutarnjih poslova uglavnom uvažava naše preporuke.”
Zanimalo nas je kako se djeca koja imaju probleme unutar svoja četiri zida nose sa školskim obavezama: “Svakako da djeca koja su žrtve nasilja u obitelji nose dodatan teret. Svaka vrsta nasilja nad djecom ostavlja dalekosežne posljedice na njihov cjelokupni razvoj, tako i na obrazovanje. Moguće da se djeca-žrtve nasilja teže koncentriraju u školi – pitanje je kakvi su im uvjeti doma za učenje i mogu li uopće učiti. Svatko od njih drugačije to proživljava, svatko od njih razvio je drugačiji obrambeni mehanizam. “

Ono što nas je ugodno iznenadilo je saznanje o postojanju Savjetničke mreže mladih pravobraniteljice za djecu, o kojem gospođa Babić Pezo oduševljeno govori: „Konvencija o pravima djeteta propisuje da svako dijete ima pravo na izražavanje vlastitog mišljenja o svim stvarima koje ga se tiču. Vjerujemo da je izuzetno važno da djeca i mladi imaju mogućnost i priliku izraziti svoje mišljenje u svim pitanjima koja se na njih odnose, tako da i pravobraniteljica za djecu i njezini suradnici pokušavaju što više biti u kontaktu s djecom, bilo u Uredu pravobraniteljice ili van Ureda. Pažljivo razmatramo sve što nam djeca kažu te njihove primjedbe i prijedloge prenosimo odgovornim institucijama: ministrima, gradonačelnicima, načelnicima i svim drugim tijelima. Imamo svoju mrežu mladih savjetnika; radi se o dvadeset pet djece i mladih u dobi od 12 – 18 godina – oni su naši savjetnici, ambasadori i suradnici. Postoji internetski forum putem kojeg članovi razmjenjuju svoja mišljenja o određenoj temi koja je u tom trenutku aktualna u Uredu pravobranitelja za djecu. Znači, ukoliko se radi o potrebi donošenja novog zakona ili izmjene/dopune nekog zakona, pripreme neke konferencije ili iznošenja stavova pravobraniteljice u javnosti, mi priupitamo naše mlade savjetnike što oni misle konkretno o tome jer pravobraniteljica je po svojoj zadaći i glasnogovornica djece – ona prenosi glas djece u javnost! Vrlo nam je bitno njihovo mišljenje – što oni misle – koji problem zaslužuje veću pozornost, kakvu vrstu podrške mladi očekuju od odraslih osoba… Djeca nam najbolje mogu pomoći da mi bolje vidimo i čujemo što oni zaista trebaju, što ih muči, što žele. Naši mladi savjetnici nam zaista puno pomažu, predlažu nam teme za raspravu i aktivnosti ureda, sudjeluju u svim našim aktivnostima i obavljaju zadaću ambasadora, što je jedna od njihovih najvažnijih funkcija. Oni svojim vršnjacima prenose informacije o pravima djece te načinima i mogućnostima zaštite dječjih prava, informacije o Uredu pravobraniteljice za djecu i o tome kako mladi mogu surađivati s nama, a nama prenose što njihovi vršnjaci misle o određenoj temi. Oni su naši najdragocjeniji suradnici i ponosni smo na to! Mandat članovima traje dvije godine, a i nakon isteka mandata mogu ostati naši suradnici. S njima organiziramo godišnje sastanke i na regionalnoj i na državnoj razini. Svake godine dva člana naše mreže sudjeluju na godišnjem susretu Europske mreže mladih savjetnika.
Pozvala bih ovim putem sve mlade, njihove roditelje i nastavnike da pogledaju našu stranicu www.dijete.hr, na kojoj mogu dobiti sve informacije o Mreži mladih savjetnika, te da se uključe, jave, pošalju sve svoje sugestije, prijedloge i primjedbe te danas-sutra postanu naši suradnici, savjetnici.“
Stekli smo dojam da njihovi mladi suradnici nisu dovoljno eksponirani u javnosti, na što gospođa kaže: “Moram reći da su naši savjetnici sudjelovali u medijima, bilo novinskim, televizjiskim i radijskim, a to sve ovisi i o samim medijima i o tome koliko će ih interesirati ova tema i koliko će im dati prostora. Svakako se zalažemo za to da svi mladi pa tako i mladi iz naše mreže postanu vidljiviji u društvu.“

O tome slijedimo li trend Europe u području zaštite prava djece, kaže:

„Naši propisi ne odudaraju od propisa drugih zemalja. Ono što definitivno trebamo popraviti u odnosu na razvijene europske, osobito skandinavske, zemlje je primjena tih propisa. Moramo biti učinkovitiji i brži. Razvijene europske zemlje puno brže reagiraju kad je riječ o povredama prava djece. Nama se ne smije dogoditi da određeni predmet koji se odnosi na povredu prava djece čeka dvije do tri, pa i više godina, da se riješi na sudu. Propisima ne odudaramo, problemi su uglavnom svugdje isti, ali moramo biti brži u njihovom rješavanju.“

Bilo nam je jako drago stupiti u kontakt s gospođom Anom Babić Pezo, koja zajedno sa svojim timom entuzijastično rješava probleme djece i mladih. Nadamo se kako će ljudi prestati zatvarati oči pred problemom nasilja nad djecom u obitelji i kako će isti čvrsto odlučiti i reći: STOP NASILJU! Djeca su blago ovog svijeta, ono najpozitivnije u društvu i, ponavljam, ono što mami osmijeh svakom normalnom čovjeku na kraju dana!