Dragi naši, nastavljamo s upoznavanjem splitskih dekana – ovog puta svoja nam je vrata otvorio čelni čovjek Kemijsko-tehnološkog fakulteta, gospodin Nenad Kuzmanić, koji se za čitatelje S4S Portala prisjetio svog djetinjstva i mladenaštva:

“Rodio sam se u Splitu, a djetinjstvo i mladost  proveo u Varošu, meni najljepšem dijelu grada. Mislim da pripadam jednoj od zadnjih generacija koje su „ćutile vonj“ starog Splita. Sjećam se da su u mojoj, relativno maloj, ulici bila čak četiri konja i isto toliko kareva. Pamtim njihova “dočekivanja” iz polja i vinograda te vožnju u tim karevima od Rive do kuće. Bili smo zaluđeni i balunom, Hajdukom posebno. Silno nam je bilo bitno ući na utakmicu na Starom placu, a da ne platimo kartu – to je bilo mnogo važnije nego gledati samu utakmicu!“

Nakon osnovne škole Marjan upisao se u gimnaziju Vladimir Nazor. Tu je imao odličnu ekipu – kako kaže, i danas su mu najbolji prijatelji upravo oni iz srednje škole. Nakon gimnazije uslijedilo je pitanje – kud, gdje, kako? Shvatio je da mu roditelji ne mogu omogućiti studiranje izvan Splita pa je razmotrio opcije koje su mu se nudile u rodnom gradu. Naposljetku se odlučio za kemiju: „ Najveći problem mi je bio moja svestranost. Guštao sam u otkrivanju tajni svijeta kemije i fizike, ali s druge strane me silno zanimala i umjetnost – uvijek sam nešto pjevao, svirao za svoj gušt, kao učenik i student statirao u kazalištu… Prvih godina gimnazije intenzivno sam razmišljao o takvim putovima, ali sam se na kraju ipak odlučio za kemiju. I nije mi žao!“

Dekan Kuzmanić otkriva da mu je možda najljepši dio mladosti upravo onaj vezan uz studiranje: „Provodio sam puno vremena s kolegama, i to iz jednostavnog razloga što smo  kroz jutro bili zajedno na predavanjima u Splitu, a tijekom poslijepodneva ponovno na vježbama u laboratorijima u Kaštel Sućurcu. Imali smo posebno prisan, rekao bih prijateljski, odnos s nastavnicima i asistentima s obzirom da ne spadamo u grupu fakulteta koji imaju izuzetno velik broj studenata. Ista situacija je i danas prisutna na našem faksu. Odlasci u Sućurac nisu nam teško padali.  Uspijevali smo ih pretvoriti u male, zabavne pustolovine. Nismo imali automobile, tako da smo bilo osuđeni na buseve br. 2 i 37. Čak smo u Sućurac znali otići i brodicom jednoga kolege. S većinom kolega sam i danas u kontaktu premda su nas životni putovi odveli na različite strane svijeta.“

Nemojte ni pomisliti da je gospodin Kuzmanić  s kolegama samo slušao predavanja i učio – i izlasci su bili sastavni dio njihova druženja: „Izlasci su počeli u gimnazijskim danima, a bili su vezani za Rivu i Pjacu. Onda su počeli nekakvi čudni tokovi pa smo “selili” ispred Semafora i Tenisa, a na višim godinama faksa uslijedili su i odlasci do Stobreča. Izlazilo se oko 20 h, a vraćalo kući do ponoći. Izuzeci su bili vikendi kada bi se išlo u disco u Lava ili Shakespearea. Međutim, izlazili smo skoro svaku večer, za razliku od današnjih generacija koje izlaze isključivo vikendom.“

Nakon što je diplomirao, dekan se odmah zaposlio u Jugovinilu, gdje je radio dvije godine i, kako kaže, prvi put osjetio ozbiljnost života i stekao neprocjenjivo iskustvo, koje mu je kasnije koristilo i kao asistentu i nastavniku. Nakon poslijediplomskog studija u Zagrebu dobio je stipendiju za Italiju, gdje je izradio eksperimentalni dio svog doktorskog rada, a poslije doktorata je opet uspio dobiti stipendiju, tako da je godinu dana proveo u SAD-u u sklopu Fulbrightovog programa.

„Bila su to predivna i korisna iskustva! Ubrzo po povratku iz Amerike postao sam prodekan za nastavu, a ovo mi je prva godina dekanskog mandata. To je funkcija koja iziskuje puno energije, vremena i živaca, no s druge strane predstavlja velik izazov. I dalje aktivno sudjelujem u nastavnom radu. Moram priznati da mi rad sa studentima predstavlja poseban užitak. Mislim da nema većeg zadovoljstva nego kad uspijete zainteresirati studente ili kad na ispitu uvidite da je student zaista savladao određeno gradivo. Tijekom cijelog radnog vijeka surađivao sam sa Studentskim zborom; imamo zaista lijep odnos. I u svom dekanskom programu sam istaknuo da su studenti naše najveće bogatstvo, a to odista i mislim – mi smo tu prvenstveno zbog njih. Upravo kvalitetna suradnja između studenata i nastavnika bitno doprinosi poboljšanju kvalitete cijelog nastavnog procesa. Studenti su ponekad bolno iskreni, pogotovo u anonimnim anketama, koje pozdravljam. Posebno su mi interesantni njihovi komentari na kraju anketnih listića, koji vas stvarno mogu zamisliti. Meni su tako ukazali na neke činjenice o kojima uopće nisam razmišljao; dali su mi primjedbu da određene dijelove gradiva bespotrebno predetaljno obrađujem. Shvatio sam da su u pravu, a to i jest prava svrha komunikacije sa studentima“ – kaže nam dekan, dodajući da ga posebno raduje kad ga studenti pozdrave u slučajnim susretima na ulici: „To se nekome možda čini kao normalna stvar, ali za mene je to ipak nešto više – to je odraz uzajamnog uvažavanja i poštivanja koje se gradi tijekom predavanja, vježbi, konzultacija i ispita.”

Dekan Kuzmanić otkrio nam je da trenutni ustroj Fakulteta čine odsjeci Kemije i Kemijskog inženjerstva i tehnologije, koji zajednički organiziraju studije kemije i kemijske tehnologije. Studij Farmacije djeluje pod zajedničkim pokroviteljstvom Kemijsko-tehnološkog i Medicinskog fakulteta u Splitu. U planu je i pokretanje novih studijskih programa: „Riječ je o sveučilišnim preddiplomskim studijima Zaštite okoliša i Prehrambene tehnologije te novom stručnom studiju Oporaba i zaštita materijala, koji bi trebali početi s radom akad. god. 2013./2014. Upravo krećemo i s upisom na poslijediplomske studije iz kemije (Kemija mediteranskog okoliša) i  kemijskog inženjerstva (Kemijsko inženjerstvo u razvoju novih materijala i zaštiti okoliša). Dosta toga smo zamislili, ali vjerujem da ćemo mnogo toga uspjeti i ostvariti!“

Dekan naglašava da profesori nastoje uključiti studente u sve pore svog djelovanja, podržavaju njihove projekte, uključuju ih u Festival znanosti, organiziraju međusobne sportske susrete te ih pokušavaju motivirati na korištenje programa poput Erasmus Mundus-a:

„U zadnje vrijeme i kod nas su počeli dolaziti strani studenti u sklopu raznih programa razmjene pa smo za njih organizirali nastavu i na engleskom jeziku. Dakle, otvaramo se, ali osnovni problem su nam neadekvatni prostori u kojima djelujemo. Očekujemo preseljenje u zgradu na Kampusu tijekom sljedeće akademske godine, što će dati dodatni polet i nastavnicima i studentima!“

Što, pak, daje polet gospodinu Kuzmaniću u privatnom životu?

„Supruga, sin i glazba! Naš sin je maturant i bio je u nedoumici koji faks upisati, no izgleda da se ipak odlučio za Pravo – bio sam donekle iznenađen njegovim odabirom, ali apsolutno ga podržavam! Kao obitelj lijepo i skladno funkcioniramo te odista otvoreno razgovaramo o svim problemima, ali ipak priznajem da je nešto otvoreniji prema mami. Nas dvojica se redovito “svađamo” kad je u pitanju glazba. Za njega su moji muzički afiniteti “out of date” – on voli bendove poput Red Hot Chili Peppers-a, Killersi i U2, a ja glazbenike koji su mi obilježili mladost, poput Carole King, The Beatles-a, Solomon Burkea. Ipak, što se tiče novijih stvari, nekako smo se pronašli – izuzetno su mi drage Norah Jones i Adele, a tu je on zadovoljan mojim izborom! Inače, volim čitati, a već dugi niz godina pjevam i u amaterskom zboru Mirta – odlično se slažemo, družimo,  putujemo, guštamo! U zadnje vrijeme zbog dekanskih obaveza ne stižem na sve probe, ali oni mi to toleriraju. Stvarno ih iskreno i od srca pozdravljam!“

Za kraj, dekan Kuzmanić pozdravlja i sve koji namjeravaju postati dijelom Kemijsko-tehnološkog fakulteta: „Pozivam sve završene maturante da se bez ikakvog straha upišu na KTF! Kemijsko inženjerstvo, kemija  i farmacija su predivna područja – svijet za sebe u koji trebate kročiti i  veseliti se otkrivanju svih njegovih tajni!“