Drage kolegice i kolege, mnogi od nas će se složiti da je Ekonomija najljepši splitski fakultet, a neki će nadodati – i najmanje isplativ! Je li budućnost studenata ovog faksa zaista crna? Odgovore na to i brojna druga pitanja potražili smo kod gospodina Željka Garače, dekana EFST-a, koji se za čitatelje S4S portala prisjetio svojih školskih i studentskih dana.
„Već kroz osnovnu školu sam iskazivao interes za fiziku. Od sedmog razreda do kraja srednje škole proglašavan sam najboljim mladim fizičarom. Moj profesor fizike u gimnaziji Ćiro Gamulin (popularni MIOC) bio je uvjeren da ću studirati taj predmet. Da bi me dodatno motivirao, odveo me na Institut Ruđer Bošković da vidim kako rade pravi znanstvenici. Međutim, to je imalo potpuno drukčiji učinak – bio sam impresioniran opremom, uvjetima i onim što rade, ali kad sam shvatio da oni tamo provode dan i noć, zaključio sam da to nije za mene. Tada mi se nametnula elektrotehnika kao prirodan izbor. U to vrijeme još nisu bili razvijeni studiji koji su se bavili računalima, ali u okviru tog studija mi je učenje o računalima bilo vrlo zanimljivo, tako da sam se i nakon diplome odlučio posvetiti tom području“, prisjeća se dekan, koji je u to vrijeme radio na informatizaciji Mediteranskih igara u Splitu i upisao poslijediplomski studij na FER-u, gdje je magistrirao računarstvo.

„Mnogima je bilo čudno što nisam ostao kao asistent na FESB-u. Iako sam bio jedan od najboljih studenata, napravio sam eksces koji mi je bio jako zamjeren – nisam se pojavio na obrani diplomskog rada! Time sam preko noći srušio sve što sam gradio godinama. U to sam vrijeme bio sa Stipom Božićem na skijanju, što je bilo dodatno „bogohulno“. Međutim, radilo se o velikom nesporazumu – obrana diplomskog rada je zakazana bez mog znanja i nisam na vrijeme bio obaviješten, no bez obzira – morao sam krenuti drugim putem“, priča nam dekan, ističući kako ga za studentske dane ipak vežu samo prekrasna sjećanja.

Kako kaže, to je bilo vrijeme kad je živio izuzetno dobro – u socijalnom, materijalnom, sportskom i zabavnom pogledu: „Možda sam imao dovoljno sposobnosti da sam mogao pomiriti sve te elemente i istovremeno biti među najboljim studentima. Bilo je boljih po prosjeku ocjena, ali možda je upravo moja svestranost, koja mi je dopuštala da budem odličan student, idem na skijanje i izlazim svaku večer, na neki način obilježila to razdoblje. Rado se sjećam tih vremena – bio mi je to jedan od ljepših perioda u životu, kad mi ništa nije nedostajalo.

Nasreću, roditelji su mi mogli priuštiti sve što mi je bilo potrebno, tako da nisam morao zarađivati obavljanjem studentskih poslova, ali ugradili su mi stav kojeg sam kasnije prenio na svog sina – da je u tom trenutku studiranje bilo moj posao i da je ključno da ga obavljam što kvalitetnije.

Omiljeno mjesto za izlazak bio mi je diskoklub Arkada, a bili su popularni i Shakespeare i Lav. Pjaca je bila nezaobilazno mjesto gdje smo se znali sastajati. Što se tiče sportskih aktivnosti, u to vrijeme sam najviše vremena provodio igrajući „na male branke“ s ekipom iz kvarta. Fasciniralo me i jedrenje na dasci, koje mi je pružalo osjećaj slobode i kontakta s prirodom, a imalo je i dodirnih točaka sa skijanjem, koje mi je bilo opsesija. Najljepše mi je bilo provesti tjedan dana na Jahorini, a sutradan ujutro u kratkim rukavima prošetati Rivom – takvi detalji su mi toliko duboko ostali u sjećanju da mi, svaki put kad ih se sjetim, izmame osmijeh na lice. “

Nakon što je magistrirao, ukazala mu se prilika da počne raditi  na kolegijima informatike Ekonomskog fakulteta, zbog čega se trebao bolje upoznati s ekonomijom, prije svega kroz razvoj projektiranja informacijskih sustava: „Ja sam prije svega informatičar, ali informatičar koji ima specifična znanja iz polja ekonomije – kroz svoj stručni i znanstveni rad u polju informacijskih sustava doznao sam i naučio puno toga o ekonomiji, tim prije što sam se bavio i računalnim simulacijama, gdje su predmet mog izučavanja bili i razni ekonomski procesi, čak do razine nacionalne ekonomije.

Na ovom faksu sam već 25 godina – počeo sam kao predavač na kolegijima informatike, a nakon što sam doktorirao, krenuo sam u znanstvena znanja docenta i izvanrednog profesora. Istovremeno sam radio na razvoju informacijskog sustava za studentsku referadu pa sam tim putem bio prisiljen mnogo naučiti o funkcioniranju nastavnog procesa, što me kvalificiralo za posao prodekana za nastavu, kroz koji sam se temeljitije počeo baviti problemima Fakulteta. Kolege su prepoznali da znam raditi i da imam dobru komunikaciju sa studentima, tako da sam za obavljanje funkcije dekana izabran jednoglasno. Kao dekan ću funkcionirati od listopada, a zasad se još uvijek vodim kao v.d. dekana.“

Gospodin Garača kaže da je u uvodnim napomenama svog izbornog programa naglasio kako možda nikad nije bilo lakše napisati program rada jer je mnoštvo stvari određeno okruženjem – naprosto se zna što se mora napraviti – ali možda nikad nije bilo teže biti dekan upravo zato što se puno bitnih stvari mora učiniti: „Naravno, znao sam to i prije, ali svjesno sam ušao u ovaj posao i nije mi žao. Mislim da su napor i trud vrijedni da se EFST očuva kao jedna od, po mom sudu, najboljih sastavnica Sveučilišta. Prema zadnjoj akreditaciji, objektivno smo najkvalitetniji ekonomski fakultet u Republici Hrvatskoj! Cijela atmosfera na Fakultetu, a pri tome mislim na profesore i asistente, već niz godina je permanentni razvoj i jačanje EFST-a. Ovo je trenutak kad smo najviše ugroženi okolinom – od Ministra do medija – svi imaju nešto protiv Ekonomskog fakulteta, što smatram bezrazložnim i nepotrebnim, čak neprimjerenim i štetnim.“

Svi znamo o čemu dekan priča – poznato je da se brojni ekonomisti ne zaposle u struci, a godinama se kvote za upis na ekonomske fakultete nisu smanjivale pa je sadašnji Ministar obrazovanja odlučio uvesti promjene i od iduće akademske godine gotovo prepoloviti broj brucoša ekonomije, što se nije dopalo našem sugovorniku: „Kontinuirana politika EFST-a vodi do smanjenja kvote upisa i povećanja broja nastavnika, čime se povećava kvaliteta procesa studiranja. Akademske godine 2004./2005. imali smo sedam tisuća studenata, a danas ih imamo oko četiri tisuće, što znači da smo u šest-sedam godina gotovo prepolovili tu brojku.

Međutim, EFST je u specifičnoj situaciji; još uvijek otplaćujemo kredit za zgradu Fakulteta, a troškovi održavanja iste su ogromni! Godišnje nam nedostaje oko jedanaest milijuna kuna, a da bi Fakultet uopće funkcionirao, ta razlika se mora namaknuti iz školarina studenata. Svi mi – profesori, studenti i njihovi roditelji – uložili smo ogroman novac da bismo nešto izgradili i nije nam prihvatljivo pustiti da to propadne zato što netko smatra da je previše ekonomista! Gledati u trenutku najveće krize i nezaposlenosti u povijesti Hrvatske kojih kadrova ima viška i reći da isti neće biti potrebni za nekoliko godina je apsurd!

Potpuno razumijemo da Država nema dovoljno novca, ali ne dopuštamo da nas se primora da praktički nestanemo. U naredne dvije-tri godine ćemo doći do razine koju nam je Ministarstvo pripisalo i ostvarit ćemo omjer profesora i studenata manji od 1:30, samo tražimo da nas se pusti da sami nađemo najbolji način za to ostvariti.“

Dekan Garača ističe da je EFST doživio veliku ekspanziju upravo preseljenjem iz Radovanove ulice u novu zgradu, koja je pružila uvjete da studenti dobiju sve što im je potrebno, te da sve što se gradi oko iste govori o važnosti infrastrukture.

Daljnji cilj mu je dodatno zapošljavanje novaka i asistenata; kako kaže, zaposlenici EFST-a su se spremni odreći i dijela svojih primanja kako bi zaposlili mlade ljude koji su budućnost Fakulteta, o čijem ustroju kaže:

“Imamo ustrojene sveučilišne i stručne studije po svim razinama, Centar za cjeloživotno obrazovanje i Centra za poslijediplomske studije. Nedavno je utemeljena i katedra Poslovne informatike. Jedan od mojih prvih zadataka bit će određene izmjene u unutarnjem ustroju, u cilju racionalizacije poslovanja. Nadalje, imamo zakonsku obvezu omogućiti studentima ostvarivanje 300 ECTS bodova na stručnoj vertikali, tako da će doći do nekih promjena na specijalističkom stručnom studiju, koji je sad jednogodišnji. Naravno, ima još puno posla kojeg treba obaviti.

Također, moramo uvesti studij na engleskom jeziku i intenzivirati znanstveni rad nastavnika. Što se tiče programa Erasmus, upravo EFST bilježi najveći broj odlazaka domaćih i dolazaka stranih studenata na Sveučilištu.“

Dekan nam je otkrio da, dok obavlja trenutnu funkciju, neće imati puno vremena za nastavnički posao, ali i dalje će biti spreman pomagati studentima  – njegova vrata su im uvijek otvorena! Otkrio nam je i neke detalje iz privatnog života: „Razveden sam, živim sa svojom dragom već petnaest godina, imam 32-godišnjeg sina koji radi u Zagrebu. Malo je slobodnog vremena, a provodim ga u šetnjama, putovanjima i izlascima s prijateljima. Sve u svemu – vrlo sam zadovoljan!“

Za kraj – dekanova poruka budućim i sadašnjim studentima: „Ne slažem se s tezom da znanje nije roba, mislim da je znanje danas najvrjednija roba. Pozivam mlade da studiraju! Poslije dolaze dileme oko faksa i grada studiranja. Više nije dovoljno upisati faks i diplomirati – da bi vas netko zaposlio, morate pokazati konkretno znanje! Međutim, ni to nije dovoljno – morate znati više od drugih! Što se više uloži u studij, ali ne samo u dobivanje „papira“, nego u stvarno učenje, to će se prije trud isplatiti kao investicija!

P.S. Još nemate S4S card? Studenti dragi, to vam je čista ekonomija! ;)