Čovjek se uči dok je živ. Tako me uče čitav život i doista smatram da je tako. Obrazovne ustanove su neka vrsta odskočne daske, upućuju te na različita znanja. Ipak, u suštini, svatko bira što će i u kolikoj mjeri savladati. U kojem god smjeru pojedinac krene, potrebno je da čitav život radi na sebi – privatno i profesionalno. Ovog puta govorim o profesionalnom radu pojedinca na sebi, a kritika je, ironično, upućena upravo onima koji na nas prenose svoje znanje i svojim radom nam pružaju primjer.

Priča prva. Jučerašnje predavanje kasnilo je 15 minuta. Ne jer je profesor kasnio, nikako. Profesor V. vrlo je odgovoran u svom poslu i nikad ne kasni na predavanje. Vrijeme je izgubljeno na pripreme za sat: uključivanje računala, projektora i USB-a, traženje USB-a u My Computer-u, otvaranje prezentacije i traženje tipke F5 za pokretanje iste. Nažalost, ovakav scenarij nije rijedak slučaj.

U ovo informacijsko vrijeme otužno je vidjeti kako se pojedinci s titulama doktora, magistra ili docenta muče s najobičnijim računalom. Ako su uspjeli svladati mnoštvo teorije, pročitati mnoštvo i napisati isto toliko knjiga, trebali bi odvojiti sat-dva i savladati vrlo jednostavni Power Point.

Priča druga. Profesor K. nema problema s paljenjem računala, prikazivanjem prezentacija s brojnim efektima i umetnutim grafikonima i tablicama, a ne! On ide ukorak s vremenom. Nažalost, zaboravio je da se, unatoč razvoju tehnike i tehnologije, još  uvijek služi standardnim hrvatskim jezikom, a njegovo poznavanje istog nije baš na razini. Tako procesi o kojima on priča imaju tri djela, umjesto tri dijela, nešto je izrađeno po mjeri ćovijeka, a ne čovjeka, dok je, po njegovu mišljenju, neki proizvod vjerovatno naj bolji u svojoj klasi.

Neće, naravno, zbog ovakvih pogrešaka propasti svijet, ali imajte na umu da podučavate pojedince koji će sutra stati pred grupu ljudi i morat će se znati izraziti! Jednom intelektualcu nepoznavanje vlastitog jezika ne ide u prilog. Možda jezik nije Vaša struka, ali budite dobar primjer akademskoga građanina svojim učenicima!

Priča treća. Profesor A. najveći je problem našeg obrazovnog sustava. On je pismen – informatički i pravopisno, ali je užasno dosadan! Ne zna probuditi interes kod studenata niti im prenijeti svoje znanje, koje zasigurno ima kad je na toj poziciji. Nije kraj svijeta – i to se može naučiti. Ubacite sliku u prezentaciju, ispričajte koju anegdotu da razbijete monotoniju u izlaganju, postavite pred studenta pokoji problem (izazov je jednako dobra, ako ne i bolja, motivacija od novca). Čitavo znanje ovog svijeta na vrijedi ako kao profesor niste u stanju to znanje prenijeti studentima.

Čast iznimkama, naravno (a ima ih!!!). I nemojte misliti da Vam zamjeramo. Jasno nam je da ste i Vi ljudi, a ljudski je griješiti. Isto tako, ljudski je i priznati pogrešku i ispraviti je. Vi ste ti koji oblikuju budućnost ove zemlje, odgajate i učite generacije koje će se sutra znanjem i sposobnošću stečenima na fakultetu boriti sa svijetom i za svijet. Budite svjesni svoje odgovornosti! Čovjek se uči dok je živ!