Zadnjih dana sve više smo svjesni studentskog bunta protiv pla?anja školarina na svim razinama studija na našim fakultetima što je otvorilo veoma žustru raspravu skoro u svim kutcima ovog našeg predivnog, suncem okupanog, Splita. Cjelokupna naša pri?a je zapo?ela 20. travnja kada su studenti zagreba?kog Filozofskog fakulteta ušli u zgradu svog fakulteta te su je zauzeli, kako oni kažu, sve do trenutka potpunog ispunjenja njihovog zahtjeva. Zahtjev je jedan, jasan i glasan! NE ŽELIMO ŠKOLARINE NA FAKULTETIMA! Bez obzira na sve daljnje rasprave u medijima o tome koji su zapravo zahtjevi svih prosvjednika, oni su od samog po?etka veoma jasni. Studenti u Zagrebu, a potom i oni u Zadru, Rijeci, Osijeku i Splitu se slažu oko jedne stvari. Školarine treba ukinuti. No nije ipak sve tako jednostavno, barem ne u Splitu, jer kakvi bi mi bili Spli?ani kada bi svi bili složni. Tako su se u Splitu pokrenile dvije inicijative. Prva (ili druga, nebitno) je ona od strane Nezavisne studentske inicijative koja je u principu u potpunosti ista kao one u Zagrebu, Zadru, Rijeci i Osijeku. To podrazumjeva u potpunosti isti zahtjev za trenutnim potpunim ukidanjem školarina te zauzimanje fakulteta. Sve više o toj inicijativi možete prona?i ovdje:

Druga (ili prva) je ona pokrenuta od strane Studentskog zbora Sveu?ilišta u Splitu i studentske udruge „Studenti za studente Split“. Oni su, za razliku od svih drugih, zahtjeve promijenili i postavili one koji se njima ?ine realnijima. Ti zahtjevi su: 50% smanjenje školarine odmah te u roku od 5 godina potpuno ukidanje školarina. Druga razlika izme?u ove dvije skupine leži u ?injenici da ova druga inicijativa nije željela zauzimati fakultete jer smatra kako je bolje prvo pokušati na „mirniji“ na?in, a tek onda ako se takva metoda pokaže neuspješnom posegnuti za drugim metodama. Ne ulaze?i dalje u detalje ovih dviju inicijativa i njihovih zahtjeva i metoda jer to nije cilj ovog osvrta, zaklju?io bih sa jednom ?injenicom, a to je da u kona?nici i jedni i drugi žele posti?i isti cilj. Osim toga još bih istaknuo da su predstavnici druge inicijative sudjelovali na prvoj tribini prve inicijative, te da su delegati prve inicijative došli dati pordšku na prosvjedu druge inicijative te su ?ak dobili i priliku obratiti se svim studentima te ih pozvati da se priklju?e i prvoj inicijativi. Nadam se da ste se snašli me?u svim ti inicijativama.

Ovim putem se ne želim previše osvrtati ni na jednu od ovih inicijativa, niti na bilo kakve natpise u novinama koji su ih nastojali zavaditi. Ovim se putem u principu želim osvruti na onih otprilike 99% studenata Sveu?ilišta u Splitu koji se nisu odazvali nijednoj inicijativi. Ja osobno ne mogu shvatiti što se to to?no doga?a u glavama tih 99% studenata. Ok. Shva?am da je recimo njih 5% možda tada imalo kolokvij ili sli?no. Da ih je recimo 5% otišlo izvan grada svojim familijama za vikend. Da ih je recimo 10% bolilo ili su imali bilo koji drugi iti malo logi?ni razlog izostanka. Tu ih ostaje 79% od otprilike 26000 studenata (s tom brojkom se uglavnom barata zadnje vrijeme). To je zna?i preko 20000 studenata. Gdje su nestali ti studenti? Zašto se njihov glas ne ?uje? Ne znaju govoriti? Ako se ne slažu s nijednom od inicijativa, zašto nisu pokrenuli neku tre?u? Možda se zalažu da se školarine trebaju pla?ati? Možda žele ?ak i ve?e školarine? Mišljenja sam da u sve ove kategorije skupa možda spada tek nekoliko postotaka studenata. Onaj pravi razlog po mom mišljenju je jednostavno lijenost, nebriga i mentalitet. Jedino mi to ima imalo smisla. A to mi nije nikakvo opravdanje. Jer, pitam se, gdje ide ovo naše društvo kada ve?inu budu?ih akademskih gra?ana nije ni najmanje briga za nešto tako važno kao školarine i dostupnost visokog obrazovanja? Kada oni koji bi trebali biti budu?i vo?e, intelektualni i znanstvenici, uop?e ne mare za ništa niti su spremni izre?i svoje mišljenje ili stav. Ne radi se ovdje samo o školarinama. Primjera je mnogo. Po?evši od tribine „Posao i spiza iako je kriza“ organizirane upravo zbog brojnih prigovora studenata na rad SC-a, a na kojoj je u kona?nici bilo više predstavnika SC-a i odgovornih osoba nego studenata. Preko prethodne tribine „Bolonjski proces u teoriji i praksi“ kada je bilo nešto malo više studenata, a o bolonji skoro svi studenti govore samo najgore. Pa do prošlogodišnjih prosvjeda za besplatni diplomski studij kada se ukupno pojavilo tek nekoliko stotina studenata. Primjera je još mnogo. A siguran san da organizacije koje postoje i duže od udruge „Studenti za studente“ mogu o ovom problemu pri?ati danima. Dakle, splitski studenti uvijek „žugaju“ i govore kako ništa ne valja, te kako sve treba mijenjati, a nedostaje im i sadržaja svakakve vrste (od sportskih do kulturnih i zabavnih). A stalno se i „žuga“ kako nikoga u biti nije briga za studente i kako nitko ne štiti njihova prava. I onda se pojavi u Splitu nekoliko udruga i organizacija koje žele to promijeniti. Stalno se trude nešto napraviti i ponuditi našim studentima, ali ni to nije njima dovoljno. Na sve takve doga?aje studenti dolaze u mizernom broju. Uvijek im nešto ne odgovara, pada im kiša, prerano im je ujutro, prekasno im je popodne, „ustali su se na livu nogu“… Sve sama opravdanja i opravdanja. „Tko želi, na?e na?in – tko ne želi, na?e izgovor.“

Jedino što mogu zaklju?iti je da naši studenti u biti ne žele još sportskih sadržaja. Ne žele još kulturnih i zabavnih sadržaja. Ne žele ukidanje školarina. Oni jednostavno ne žele ništa od onoga što kažu da žele. Jedino što studenti žele je u miru piti kavu na rivi i ne razmišljati ni najmanje o bilo ?emu drugom jer im to o?ito predstavlja preveliki napor. Tužno je to sve skupa. Tužno je to što je onih 50-ak studenata ra?e odabralo sjediti u kafi?u na FESB-u nego prošetat ?ir po kampusu za svoje školarine. I onih 100-tinjak na Ekonomiji. I onih nekoliko tisu?a svugdje po gradu po kafi?ima. Tužno je to da je majci troje malodobne djece više stalo do ukidanja školarina (jer je svjesna da im vjerovatno ne?e mo?i svima studij) nego studentima, pa se ona po kiši pridružila prosvjedu. Od tih studenata se tražio minimum ulaganja. Samo da pokažu da im je stalo da se izbore za svoja prava. Tražilo se svega bar 30 minuta njihova vremena, ali i to je o?ito previše.

Sad kad ovo sve gledam i ?itam, mislim se… Mislim se je li možda problem u tim studentima? Ipak su oni u ve?ini. Možda je problem u meni? Možda je problem u onih još nekoliko koji su sa mnom organizirali ovaj prosvjed? Možda je problem i u onima koji su organizirali prosvjed i zauzimanje FFST-a? Možda je stvarno problem u nama? Ipak je nas manje od 1%. Mi smo možda (vjerojatno) ludi jer nam je stalo? Jer smo potrošili XY kuna na mobitelu za sve organizirati. Jer smo potrošili sate i sate, dane i no?i da bi sve organizirali. Jer se trudimo. Jer želimo nešto promijeniti i pokreniti. Jer se ne bojimo re?i svoje mišljenje, svoje stavove i svoje zahtjeve. Jer mislimo da je u interesu društva da se svi što aktivnije uklju?e u svako djelovanje za bolje svih. Da. Vjerojatno smo mi problem…