Pričala je jedna profesorica s mog fakulteta kako ju je student, koji očito nije nikad bio na njezinom predavanju, čekajući ispit kod nje, zaustavio na hodniku ispred kabineta. Misleći da je jedna od studentica, upitao ju je: „Ej, di je ova?“, a ona mu je odgovorila: „Kolega, drago mi je, ja sam ta“. Toliko o dolascima na predavanja.
Prvi dan kad sam došla na matični fakultet, najveća dvorana koju ima bila je dupkom puna. Do Božića se taj broj sveo na popunjene tek prve redove, što će reći jedva pedesetak studenata. U tu istu dvoranu, za vrijeme jednog predavanja, ušla je kolegica te sjela. Nakon par minuta, zbunjeno gledajući profesora i upitavši kolegicu do sebe, shvatila je kako je pogriješila predavaonicu te ju je pokušala napustiti. Međutim, nije znala otvoriti – vrata (vrata su vam onakva s ručkom na pritisak, kao u novom dijelu FESB-a)!
Odlučila sam provjeriti je li to stanje „nepohađanja fakulteta“ problem samo na Pravnom fakultetu ili i na cijelom Sveučilištu. Ispitala sam nekoliko studenata i dvije profesorice – što misle – zašto studenti ne dolaze na predavanja, zapisuje li se studente, uvjetuju li se time izlasci na ispit ili kolokvij i mogu li se dolasci studentima isplatiti, bilo u vidu lakšeg svladavanja gradiva, bilo da ih profesor upamti pa im povisi ocjenu koja je između. Studentica farmacije, koja ima i predavanja i vježbe na dva fakulteta, priča kako na KTF-u nisu kod svih profesora obvezna predavanja, dok vježbe jesu, a na MEFST-u je oboje obvezno: „Ne izostajem jer mi se ne isplati. Dogodio se slučaj da je na jednom predmetu rečeno kako predavanja nisu obvezna pa su na kolokvij izašli studenti koji nisu nikad bili na predavanju i pali su zato što su na ispitu došli zadaci koji su bili objašnjavani samo na predavanjima“ – kaže.

Student sa PMF-a objašnjava da su kod njih predavanja formalno obvezna, ali se rijetki profesori drže toga, no studentima izlaze ususret ako izostaju. Vježbe su im obvezne, ali se i one rijetko zapisuju. „Profesori s PMF-a nemaju običaj na ispitu uzimati u obzir učestalost dolazaka, no ako je ocjena između, dolasci se znaju isplatiti, što se meni jednom i dogodilo“ – priča ovaj student koji pohađa oko 50-60% nastave: „Izostajem jer radim pa katkad ne stignem. Neka predavanja su potpuno izlišna pa su dva sata utrošena u samostalnom učenju iste materije ili popodnevnom odmoru puno odgovornije utrošeno vrijeme. Predavanja pomažu u učenju, no moje iskustvo je da je svaki izostanak nadoknadiv samostalnim radom“.

Ivan s EFST-a ima predmete gdje profesori zapisuju i prozivaju pa treba dolaziti, a potrebno je ostvariti 70% dolazaka kao uvjet za izlazak na ispit: „Imam profesora čija predavanja nisu obvezna, ali dobro pamti lica pa si mu automatski draži kada dođeš na usmeni (ipak, moraš imati znanje za proći). Imao sam predmet gdje su se dolasci nagrađivali dodatnim bodovima. Vježbe su obvezne svima, većinom 70-80% dolazaka moraš imati. Moja prisutnost na predavanjima je oko 70%, ostalo me zapišu kolege. Najčešći razlog izostanaka su suhoparni podaci na predavanju koje ću naučiti napamet i zaboraviti jer mi ne trebaju u životu ni budućem poslu. Volim ići na predavanja iz predmeta koji su usko vezani s praksom, tako da lakše mogu pojmiti to što slušam pa mi bude zanimljivo. Upitno je koliko mi predavanja pomognu, možda bi mi i pomogla da nisam kampanjac“.

Zdravka s UMAS-a kaže: „Na mom faksu su predavanja obvezna, potpisujemo se svaki put, a ja još nijednom nisam izostala. Dolazim na predavanja radi lakšeg shvaćanja zadataka i zbog – reputacije“.

Ipak, na našem Sveučilištu fakulteti imaju različite uspisne kvote, teško je staviti u usporedbu fakultete gdje je na godini tridesetak studenata ili one gdje je deset puta više, naročito kad je u pitanju zapisivanje na predavanju koje je teže provesti na „velikim“ fakultetima. Zato sam razgovarala sa mr. sc. Dašom Dragnić s EFST-a, koja mi je kazala da je primijetila sljedeće – što je niža godina studija u pitanju, slabija je posjećenost predavanja: „Studenti sazrijevaju pa su s godinama svjesniji da im je korisnije dolaziti. Razgovarala sam s njima o razlozima nedolaska na predavanja jer mi je jako stalo da na fakultetu dobiju znanje. Ispada da ne dolaze kad im je nezgodno vrijeme u rasporedu ili kad profesor ne daje ništa novoga na predavanju, nego kad se može naučiti iz same knjige. Predavanja su manje posjećena za razliku od vježbi, gdje je lakša i kontrola prisustva, naročito na nižim godinama. Zbog velikog broja studenata teško je provesti evidencije, na predavanju zna biti tristotinjak studenata, a onda studenti to iskoriste. Kvaliteta predavanja s tristo studenata nije ista kao i s pedeset. Po meni je jedno formalno sjedenje, a drugo stvarno sudjelovanje. Manje me smeta kad netko ne dolazi na predavanja nego kad dođe pa se igra ili jede jer nisu predavanja obvezna. Ne uvjetujem izlazak na kolokvij dolascima. Mislim da ima primjera gdje se studenta nagradi kad sudjeluje i dolazi na predavanja. Ipak, ja to ne radim jer imam vrlo stroge kriterije, ocjena iz mog predmeta je zbroj dosta različitih segmenata, mada smatram takvu gestu poticajnom za studenta“.

Na jednom od naših većih fakulteta, FESB-u, uveden je sustav evidencije dolaska na predavanja pomoću iksice. Studentica I. kaže kako većina profesora i dalje koristi dobru staru „papir tehniku“, a nekolicina proziva s vremena na vrijeme. Unatoč tome što je novi sustav donekle “nepovoljan” za studente, smatra ga korisnim: „Kod većine profesora su dolasci na predavanja obvezni (75% prisustva na nastavi), dok su laboratorijske vježbe 100% obvezne. Iako profesori kažu da su predavanja naša studentska dužnost, mnogi dođu na predavanje samo jer je obvezno i ometaju ostale. Mislim da profesori ne bi trebali inzistirati na dolascima ili da bi se prag trebao smanjiti na 50%, oni koje zanima će ionako sami doći“.

Kaže kako profesori koji bilježe prisutnost uzimaju to u obzir pri ocjenjivanju, a ona bi svoju prisutnost ocijenila s 80%, dok vježbe izostaje ako baš mora: „Ako imam neodgodive obveze, koje se kose s predavanjima, izostat ću. Ponekad se radi o lijenosti pa si dozvolim da prespavam predavanje ukoliko sam bila većinu prisutna. Zapisujem na predavanjima jer na taj način lakše pamtim. Predavanja smatram iznimno korisnima, iako to uvelike ovisi o profesoru i načinu predavanja, a mnogi profesori natuknu zanimljivosti iz svakodnevnog života, što mi je super!“

Studentica sa KBF-a mi priča kako su na njezinom fakultetu predavanja obvezna. Međutim, ne zapisuju svi profesori: „Sve zavisi drže li nam predavanja fratri ili dijacezanski svećenici; posljednji su stroži. Svoju prisutnost bih ocijenila s 85%. Kad ne moram biti na predavanjima, tad ne idem, mada nam predavanja pomognu, budući da imamo dosta literature za čitati, predavači nam to pojasne na predavanjima“.

Ne znam jesam li ovim nasumičnim odabirom studenata naišla na one relativno marljive i savjesne ili je, pak, to problem samo većine studenata s mog fakulteta, stoga sam potražila mišljenje prof. dr. sc. Dijane Jakovac-Lozić s Pravnog fakulteta: „Smatram da studente u dolascima na predavanja koči jednosemestralnost jer je za pretpostaviti da ostaju kod kuće učiti za ispite iz kolegija prvog semestra te tako zanemaruju predavanja koja se održavaju u drugom semestru. Sretnija sam što mi je veći broj studenata na nastavi jer smatram da će im ipak nešto ostati u sjećanju. Ne uvjetujem izlaske na ispit dolascima na predavanja, ne zapisujem studente, ali primijetim studente koji su redoviti na nastavi. Ako se vidi da je student na ispitu imao znanja, ali je ostvario nešto lošiji rezultat jer se nije baš snašao, smatram da se ipak trud dolaska na predavanja može nagraditi, no, naravno, znanje je najbitnije.“
Što reći? Koju poruku poslati? Kojim splitskim fakultetima? Studentima ili profesorima? Iako studiram na fakultetu gdje je samo seminarska nastava obvezna, stanujem u Splitu tijekom akademske godine i svako jutro, ako legnem uvečer kasno, probudim se s pitanjem: „Ustat’ il’ odustat’?“ Ipak, natjeram se jer, kvragu, ne plaćam zaludu stanovanje ovdje i jer idem na fakultet naučiti nešto. Je li nam fakultet samo „dopisna ustanova“? Dođeš na ispit, po rezultate ispita, po diplomu, popit’ kavu, pojest’ u menzi? Idete li Vi na predavanja?