Intervju: MOK Split – Zarazite se odbojkom

U dva desetljeća, od državne samostalnosti, niti u jednom hrvatskom sportu nije bilo toliko afera koliko u odbojci. Iako bi se prvih desetak godina moglo nazvati i razdobljem uspjeha (tri srebra odbojkašica na EP-ima), u njemu je počela praksa kreditiranja i neodgovornog financijskog ponašanja te “guranja” u vodstvo šarolike galerije likova, od kojih su neki punili i novinske stupce zbog kriminalnih radnji. No, da je odbojka jedan pozitivan sport uz kojeg odrastaju novi naraštaji koji se sportu predaju sa srcem, iskreno, dokazuju članovi muškog odbojkaškog kluba Split. Da približim mušku odbojku u Splitu, popričala sam sa sportskim direktorom Jurajem Jogunicom te članovima Ivanom Zeljkovićem, Hrvojem Pervanom i Mariom Borasom.

S4S: Prvo pitanje je onako klišej, zašto odbojka? Moram priznati, malo netipično za muškarca u našoj zemlji, a još neobičnije u Splitu?

Ivan: Od 2. razreda osnovne škole sam trenirao nogomet, a s odbojkom sam se upoznao tek u 7./8.razredu za vrijeme školskog natjecanja. Tada sam upoznao trenere koji su me pozvali da dođem u odbojkaški klub na trening, da vidim hoće li mi se svidjeti. Ubrzo ostavljam nogomet i odlučujem se za sport koji je atraktivan, kolektivan; sport koji mi se uistinu sviđa.

Hrvoje i Mario: Svi smo iz iste škole, Mertojak, što bi značilo da nam se ljubav rodila u osnovnoškolskim danima i traje još i danas.

S4S: Recimo nešto o samom klubu koji je nastao 2003.godine kao nasljeđe odbojkaškog kluba Marjan?

Juraj: Imamo 20-ak igrača u prvoj momčadi, imamo kompletnu strukturu kadra; trener, pomoćni trener, ja kao sportski direktor i igrač te predsjednik kluba. Mi smo svi veliki entuzijasti, to su svi bivši odbojkaši koji su nikli u spomenutom klubu Marjan. Danas je možda malo više razvikanija kaštelanska odbojka, ali muška odbojka postoji u Splitu još od 80-ih. Evo ove godine smo u najvišem rangu natjecanja u Hrvatskoj, prošle godine smo bili drugoligaši, plasirali smo se.

S4S: Kakva je podrška državnih institucija, koliko je odbojka prepoznata sa strane Sportskog saveza?

Juraj: Moram se zahvaliti gradu Splitu koji je prepoznao našu viziju i uložio u školu odbojke. U Hrvatskoj, nažalost, odbojka ima malo loš imidž, ali to je već neka druga priča koje je povezana uz politiku u koju mi ne želimo ulaziti jer nam je bitan samo sport. Ima i u Splitu savez koji nam je bitan, javljaju se sponzori. Ma generalno, ima se sluha. Ne bunimo se.

S4S: Vi svi idete u srednju školu i imate svoje obveze. Kako usklađujete rasporede, treninge, putovanja…?

Ivan: Treninge imamo 4 puta tjedno i ponekad bude teško, naročito kada je škola ujutro, ali treneri su obzirni i zahvalan sam im na tome.

Mario: Ja sam u gimnaziji i profesori uistinu izlaze u susret koliko je u njihovoj mogućnosti. Razumiju oni mene, ali i ja njih pa se na kraju uvijek uspijemo nekako dogovoriti.

S4S: Čim malo zatopli, vi izlazite na otvoreno i igrate odbojku na pijesku. Po čemu se ona razlikuje je od one dvoranske i što vam je draže?

Ivan: Primarna razlika je što je u dvorani 6, a na pijesku 2 igrača, što je teren na pijesku kraći. S obzirom da je igrača manje u igri na pijesku, veća je odgovornost za svakog od njih. Draža mi je odbojka na pijesku ipak.

Juraj: Mario i Ivan su juniorski reprezentativci na pijesku i bili su ovo ljeto u Litvi, a Hrvoje se upravo vratio sa Cipra i član je nacionalne juniorske reprezentacije na poziciji tehničara koja je najteža za odgajanje igrača. Svi jedva čekamo ljeto gdje se prebacujemo na Žnjan, možda nisu najidealniji uvjeti, ali za sada se snalazimo.

S4S:Pratite li mušku svjetsku odbojku? Imate li svoje idole koje biste mogli izdvojiti?

Ivan: Izdvojio bih Igora Omrčena koji trenutno igra u Italiji,a započeo je karijeru u našem klubu. Htio bih jednom poput njega zaigrati odbojku u inozemstvu.

Mario: Ne razmišljam tako daleko, idem iz dana u dan pa što bude.

S4S: Postoji li neka mogućnost stipendije?

Hrvoje: Trenutno postoje neka mala primanja kojih smo se mi odrekli, mi smo to odlučili dati našem klubu, za razvitak novih igrača I da se pokriju troškovi putovanja.

Juraj: Istina je da su se momci odrekli honorara i zbog toga sam jako ponosan na njih. Imamo skromna primanja, djelujemo kao jedna obitelj i sve financije ulažemo u razvitak sporta. Igračima klub daje punu potporu u svakoj želji i mogućnosti napredovanja, maker to bilo nastavak igre u inozemstvu.

S4S: Onaj ljepši dio sporta sigurno su putovanja, druženja, upoznavanja…kada usporedite neke igrače iz drugih klubova koji imaju bolje uvjete za rad, s obzirom da imaju više sredstava, i sebe, mislite li da im je lakše? Mislite da su uvjeti presudni za dobre rezultate?

Mario: Pa većina njih ima veća financijska sredstva, ali nama je ovo za sada dovoljno. Nisu novci bitni,, bitna je ljubav prema sportu. Mi treniramo, razvijamo se I svaka utakmica je novi izazov.

Hrvoje: Smatram da je bitnija volja od novca.

Ivan: U svakom sportu je bitna volja i želja, nije dobro ako dolaziš na treninge bez volje i da bi smetao druge, radije onda odustani i pronađi što ti se sviđa.

S4S: Kako vas svi mladi momci koji su zainteresirani mogu pronaći i pridružiti se?

Juraj: Mogu nas pronaći na internetu, dovoljno je da na tražilicu upišu MOK Split i pronaći će našu službenu stranicu sa svim informacijama i kontaktima. Izrazita mi je želja privući te mlade momke da dođu, da se zaraze odbojkom, ona uđe u vene i ne može se izvući. Naši stručnjaci su spremni ih naučiti odličnom sportu i od njih razviti prave ljude i odbojkaše.