Koliko puta dnevno čujete riječ online? Zasigurno mnogo. Ako je i ne čujete, onda je proživljavate vjerojatno svaki dan; teško ćete naći studenta koji se ne služi internetom, što zbog fejsa, što zbog online kupovine, što zbog online medija itd.
Jeste znali da možete i online studirati? Što je to uopće online studiranje? Je li to kratica za besposličarenje i pijuckanje kave o kojem uvijek sanjamo ili neka teška primjena visoke tehnologije?
Online studiranje je u doslovnom prijevodu studiranje preko interneta. Odaberete neko od sveučilišta koja pružaju online nastavu, upišete ga (uživo, dakako, ipak se Vaša malenkost mora barem jednom pojaviti na faksu) i pratite program preko dogovorenog načina putem interneta. Kažu da je online studiranje sve češća pojava u svijetu, naročito u Americi i Ujedinjenom Kraljevstvu, jer je znatno jeftinije i dostupnije od standardnog obrazovanja. Nedavno sam pročitao članak sa T–portala (http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/193858/Po-prvi-puta-online-studiranje-na-hrvatskom.html) u kojem stoji da će 50 Hrvata iduće akademske godine moći na hrvatskom jeziku pratiti online kolegij Međunarodno poslovanje na mariborskom Sveučilištu. Njihove obveze, zadaci i literature će dolaziti na korisnički račun na tjednoj bazi, a diploma takvog online studija će vrijediti u Europskoj uniji kao svaka druga.
Iako koncepcija na prvi pogled izgleda dobro, dosta sam skeptičan oko realizacije iste, barem što se tiče Hrvata. Online studiranje mi je samo po sebi bizarno jer će čovjek teško razviti nekakvu radnu naviku ako mu je računalo jedina veza s faksom. Ja, primjerice, dobivam dosta materijala putem elektroničke pošte pa ponekad teško držim korak s faksom, a studiram u Splitu! Tu su i praktični problemi vezani za svaki studij, koje ćete teško riješiti putem interneta, naročito u kolegiju u kojem stoji riječ “međunarodno”.
Također, smatram da je važna (uživo) interakcija između studenata i profesora te studenata međusobno. Kako će svi naći vremena da budu online tad i tad, što nam predavanja, koliko god žugamo zbog njih, itekako uspješno rješavaju? Što se tiče diploma, Hrvati teško i uobičajenim putem diplomiraju, naročito uz ovaj kvazi–bolonjski sustav, a o zapošljavanju da i ne govorim… Teorija i praksa su dva odvojena svijeta.
Dakako, online obrazovanje ima i svoje prednosti. Postoje neki online studiji i u Hrvatskoj, poput Fiziologije na zagrebačkoj Medicini. Međutim, većina ljudi s kojima sam razgovarao o ovoj temi kaže da ne bi studirali na ovakav način, odnosno da bi mali broj ljudi profitirao od toga. Što Vi mislite? Trebaju li nam online studiji u Hrvatskoj?
Meni je smiješno kad se Hrvatska, u mnogočemu zaostala zemlja, ide praviti velika, razvijena i snažna zemlja koja pliva uz bok europskih velesila. Tko visoko leti, nisko pada. Nebrojeno puta dokazano. Ima lijepu vanjštinu, a iznutra je gnjila. Draga domovino, prestani biti toliko umišljena!
Too much mi je da idemo igrati na “online studiranje”, “europske šeme” itd., kad nam ni obrazovni sustav ne štima. Ako nam je obrazovanje=#@!*$ onda će ovo biti online #@!*$
globalna je intencija da sve ide preko interneta..maksimalno implementiranje informacijskih tehnologija u obrazovni proces…jer treba postići novi mehanizam misljenja, neki novi način u kojem bi čovjek razmisljao globalno..zapravo online studiranje je ekspiriment koji treba pokazat mogućnost virtualnog života za sve situacije…obzirom da to treba proizvest jednu novu monokulturu protiv koje sam smatram da online studiranje ne samo da nije potrebno nego ga treba spriječiti…online komunikacija s profesorom je dobra i poželjna al studiranje online u kojem bi se odigrao cijeli proces ne nikako
to je dosta prošireno van lijepe naše…sigurno da ima nešto pozitivno u tome, treba isprobat, ali ne na način da određena generacija bude pokusni kunić kako je to slučaj sa bolonjskim procesom.
Ja sam definitivno ZA online studiranje, iako mislim da to nebi bilo dugog vijeka u RH. Lipo bi “zasila” isprid laptopa i slušala predavanja, a ovako me uvik nešto odvuče u krivom smjeru čim izađem iz stana sa mišlju:”al ovaj put ću stvarnooo otić na fax!” aha!