JURE KARAMARKO: Od Facebooka do dvije objavljenje knjige o jednom „huliganu“

36420376_783728422015958_347246254750695424_n

„PERO je Huligan, tako barem kažu. Pero ima 19 godina, radi kao konobar u kafiću na plaži. Radi 6 dana u tjednu i uvijek pita jedan dan slobodno da može otići na utakmicu. Kolege s posla ne prate sport, kažu da je Pero huligan i gledaju ga sa strahopoštovanjem jer Pero ima tetovažu na ruci. Perin tata ne ide na utakmice, on pogleda na televiziji i sluša komentatora, Perin tata pročita novine i od tuda crpi informacije. Kada Pero ode na utakmicu tata i mama se doma preispituju slomljeni od tuge i bola: “Bože što smo učinili krivo, gdje smo pogriješili…”… Pero je navijač, Hajduk i cura Ivana su mu sve na svitu. Pero je huligan, tako kažu. Pero je književni lik.

Razgovarali smo s autorom knjige Huligan Pero, čiji je drugi nastavak upravo izašao na svjetlo dana. Tim povodom priveli smo Juru Karamarka na jedno ispitivanje da se prisjeti školskih dana.

Jure je veliki ljubitelj sporta, strastveni navijač pa ne čudi da su njegovi romani navijačke tematike. O početcima te ljubavi govorio je s puno žara i sjaja u očima. Moja prva ljubav, ona prava, iskrena, zaluđujuća, opojna, ona koja sve u životu stavlja na drugo, treće, peto mjesto ipak nije bio Hajduk već KK Zadar i Jazine. Na Hajduka sam odlazio onako paralelno kada se u Zadru taj dan ne bi igrala utakmica pa bi znao otići. Zadar je ipak bio moje sve, Jazine moj prvi dom.

Jure je pogađate Zadranin, mogli bismo reći običan, mali čovjek, koji samo jako voli sport i okušao se u širenju svoje ljubavi na bespućima interneta. Tamo negdje 2003-e je sve krenulo s tipkanjem po forumima, pa kasnije po blogovima da bi 2008-e objavio svoju prvu knjigu. Znači, prije 10 godina je krenulo na tom nivou kada se pretače na papir ta misao. Onda sam nekako s godinama razvijao neki svoj stil, rastao, učio iz grešaka i trudio se da svaki sljedeći uradak bude bolji od prethodnog.

knjigozderonjaaaa

Jure je o Peri počeo pisati na Facebooku, broj objava je rastao i sve te objave je pretočio na papir, našao im zajednički dom među koricama knjige Huligan Pero. Pitali smo ga je li se nadao da će njegove objave bili čitane, da će se za njega pročuti, s kojim je ciljem objavljivao statuse. Pisao sam za svoj gušt prvenstveno. Od početka se nekako vodim mišlju da je nebitno čita li me 1 osoba ili 10.000 sve dok ja osobno uživam u onom što radim i dok to mene ispunjava. Tako je od prvog dana do danas. Sve dok ja osjećam miris kave uz tipkovnicu u 3 po noći. Sve dok se u tišini sobe čuju samo tipke pod prstima, meni je savršeno dobro. Ja sam u svom svijetu. Sve izvan toga, svi ovi romani, sve je to samo rezultat, jedno finale jedne ljubavi i strasti.

Objasnio nam je što ga je  uopće potaknulo da se odvaži pisati o navijačkoj temi, stvoriti takav jedan lik kao što je Pero. Ova priča je već 100 puta ispričana. Ha ha ha. Tamo 2016-e kada su mediji lažirali priču da je grupa huligana napala Rakitića na Ugljanu. Kada je cijela zemlja nasjela. Kada se počela događati histerija kakve se ne bi posramili niti režiseri filma „Predsjedničke laži“ ja sam išao s jednim Facebook statusom pokazati kako je to biti navijač u Hrvatskoj. Onako prva misao je bila Huligan Pero.  Ajmo pokazat narodu kako je to biti Pero u svijetu gdje oni pljucaju svakoga s etiketom „Navijač“. Tada nastaje taj prvi tekst. Prenosi ga tada Index, shera ga cijeli dan oko 1000 ljudi, čitanost je otišla u nebo. Nakon toga teksta sam napravio posebnu stranicu i krenuo pisati tekst za tekstom. Nastalo ih je nekoliko stotina u serijalu od preko 2 godine.

Morali smo ga upitati kako to da je Pero Splićanin, dok je Jure iz Zadra. U zemlji koja se predala, koja je izgubila svaku bitku, u zemlji koja bitku za sebe i za ono do čega joj je stalo nikada nije ni pokrenula postoji jedan grad. Grad gdje postoji jedan klub i navijači koji su za ono do čega im je stalo ustali, koji su žrtvovali sve. Da se bore svim sredstvima. Jedino logično je bilo da on bude Splićanin.

Osim naslovnog junaka, u knjizi se pojavljuju i cura Ivana, prijatelj Frane, njegove „prije“ , punac, punica, i Đani. Pročitala sam knjigu, Đani mi je najzanimljiviji lik, ali neću vam ništa otkriti. Jure nam je o Đaniju ovako rekao: A mrate, šo da ti kaen, kuiš. Jenarič, Đani ! …

IMG_20180916_122505_988 (1)

Huligan Pero ovih je dana dobio i svoj drugi nastavak, tim povodom smo i priveli Juru na ovo ispitivanje. O njenom nastanku nam je rekao: Nisam odmah imao u planu napisati nastavak već sam nastavio onako tekst na tekst stavljati svakih par dana i vezati radnju. Onda je samo kliknulo od jednom i tada prestajem s dosadašnjim stilom i kratkim tekstovima. Od tog trenutka pa do završetka romana istipkao sam priču u jednom komadu.

Pero iza sebe i druge romane, među kojima mu je, otkrio nam je najdraža Zara. Zara je moja priča svih priča. U početku sam mislio ajde čitat će ljudi u Zadru i to je to,  ali onda je ispalo da je 98% čitatelja izvan Zadra. Roman čitaju svi slojevi društva, sve generacije. Od romana koji je trebao biti prikaz jedne ljubavi prema košarci,  taj roman se pretvorio u nešto puno veće. Tek kada sam vidio reakcije postao sam svjestan što sam napisao. Promocija Zare mi je najveća satisfakcija u životu. U svega 200 metara razlike imao sam u isto vrijeme promociju za Zaru dok je JoNesbo, jedan od najvećih pisaca u povijest,  prvi puta u povijesti posjetio Zadar i imao promociju. Čovjek koji je samo jedan roman prošle godine prodao u 42.000.000 primjeraka. Svi su mi govorili da otkažem ili pomaknem promociju, da ću doživjeti debakl. Da nisam normalan, da se termini preklapaju. On je uzeo gradsku knjižnicu, a ja sam uzeo narodno kazalište. Meni je zbog Zare došlo duplo više ljudi. Strašan trenutak.

Kad vidite Juru, prvo što vam upadne u oko je njegova tetovaža. Čovjek ima tetoviranu tipkovnicu oko ruke. Nakon što smo popričali o knjigama , dio intervjua morali smo posvetiti i tome. Tipkovnica? Ha ha ha. Ovo ljeto sam to napravio, a skicu sam spremio prije više od 2 godine. Odgađao sam stotinu puta, nikada uhvatiti trenutak, taj voljni momenat. Onda sam ovo ljeto zaposlio u svoj team Svjetlana. Znači tip je lud, ali ono pozitivno, svaki dan,  ali doslovno, dolazi na posao s novom tetovažom. Čovjek je zarazio cijelu ekipu. Svakih par dana bi mi po jedan konobar dolazio istetoviran. Zafrkavali smo se da mi osoblju iz džepova ispada Bepanten. Navečer kada bi pisali narudžbu robe za sutradan pisali smo iz zafrkancije i Bepanten. Tad sam i ja kliknuo i odlučio se da i ja napravim ono što sam zacrtao. Pošto je to nešto što ostaje zauvijek htio sam nešto što me najviše opisuje, nešto što sam ja, što je dio mene, a to je svakako tipkovnica.

I baš kad je Jure mislio da je njegovom ispitivanju došao kraj i da napokon može odahnuti, malo smo mu začinili s nekoliko brzopoteznih pitanja.

-nogomet i košarka…gledanje ili  igranje gledanje

-Split ili Zadar oboje

-KK Zadar ili Hajduk isto tako

-Face ili knjiga ovisan o oboje

-Pero je huligan ili heroj to će publika procijeniti

Jure je pisac koji piše ono što bi i on sam volio pročitati, njegova je proza za svakog čovjeka. Huligana Peru su pročitali moji roditelji, susjedi, čak i baka. Iskreno preporučujem odmor od (m)učenja uz takvu prozu. Posebno ako ste došli studirati u Split. Uz Peru ćete imati savršenu sliku o splitskim momcima koji vole svoje cure, ali ipak malo više vole Hajduk.