Mnogi od nas još od djetinjstva maštaju o pronalasku nekog davno zakopanog blaga, dobitku na lutriji, kladionici i sl. Svi se sjećamo starih crtića i filmova u kojima je u središtu radnje bilo nestalo blago nekog potonulog gusarskog broda, važnog kralja ili egipatskog faraona. Danas, u vrijeme sveprisutne gospodarske krize, ovakve priče su ponovno aktualne i iznenadni prihod poput takvog riješio bi mnoge financijske probleme te podebljao svačiji novčanik, a pogotovo onaj studentski.

Jedna slična priča je dobro dokumentirana. Vezana je uz vrijeme Francuske revolucije i Napoleonovog rođaka i kralja Napuljskog kraljevstva, Joakima Murata, koji je tim kraljevstvom vladao od 1808. do 1815. godine. Ovaj kralj spominje se u pismima upućenim splitskoj plemićkoj obitelji Capogrosso, koja se danas čuvaju u arhivu Muzeja grada Splita. Prvo pismo napisao je Antonio Basciano, ratni ađutant spomenutog kralja, kojem je Murat u razdoblju političkih previranja u Italiji povjerio kovčeg pun zlatnika, nakita i dragog kamenja te ga uputio da sakrije vrijednosti do smirivanja . Basciano je u Splitu,  „na jednom neobrađenom, nekorištenom i gotovo nepristupačnom mjestu“, sakrio blago. Kralj je, nažalost, stradao, a Basciano je čuvao tajnu gotovo do smrti, kad ju je, na savjet jednog svećenika, u pismu povjerio splitskoj plemićkoj obitelji Capogrosso.

Nije poznato jesu li Capogrossovi otkrili mjesto na kojem je kovčeg zakopan, ali je vjerojatnije da nisu jer se takvo bogatstvo u tada malom Splitu ne bi moglo lako sakriti. Ukoliko je priča vjerodostojna, kovčeg bi se mogao kriti na Marjanu, Gripama ili nekom drugom području koje tada nije bilo unutar gradskih granica pa vjerojatno nije bilo naročito posjećeno ni pristupačno. Možda je baš pored Vaše kuće zakopano neslućeno bogatstvo, koje bi vam omogućilo da ostvarite svoje želje!

Međutim, nema velike koristi od puke nade u slučajno otkrivanje ovog nalazišta. S tom mišlju i ciljem,  neki od nas iskušavaju sreću na poker aparatima, raznim igrama na sreću, a najčešće u kladionici. Većinu privlači brz dobitak, svi imamo svog favorita, a još kad neki prijatelj zna „sigurnjaka“ – onda tek stavljamo pravi ulog! Postoji mnogo knjiga napisanih na tu temu, svi znaju neki tajni ključ uspjeha i svaki sljedeći tiket je „sigurno dobitni“. Međutim, uvijek je onaj – sljedeći! Nema veze, to nas ne sprječava da opet probamo jer, normalno, „zanimljivije je pogledat utakmicu kad uložiš“.  Svatko ima svoj sistem, a ako se igra i navijački, onda su tek omjeri na našoj strani i „Muratovo blago“ nam je zajamčeno.  Ubrzo će početi i Europsko prvenstvo u nogometu, bit će puno parova, bit će i dobitaka(?!). Samo je pitanje – za koga, nas ili kladionicu? Svi igrači imaju svoju pobjedničku teoriju i argumente za igranje jer, svakako, „postoji puno ljudi koji žive samo od toga i nemaju nikakav standardni posao“. Oni koji su bankrotirali u razgovoru uvijek ostanu po strani…  U medijima naslovnice sve češće pune mladi ovisnici o kockanju i igrama na sreću, koji svoj džeparac troše na slične usluge.

Na ovu temu sam postavio nekoliko pitanja nekolicini studenata, ali i mladih ljudi koji su netom završili svoje formalno školovanje i uputili se u svijet rada. Njihovi stavovi su:

N: „Tjedno igram oko 2 puta, mjesečno oko 8 do 10 puta, prosječno uplaćujem  10, maksimalno 20 kn, itekako sam zadovoljan dobitcima. Ukupno sam u plusu te mi, stoga, kladionica ne opterećuje novčanik.“

T: „Kad sam igrao, bilo je bar jednom dnevno po neki mali ulog, a koji put i neki malo veći, tipa 100 kuna ili slično, al’ to uglavnom u iznimnim situacijama. Recimo da sam na kraju bio u zanemarivom minusu, skoro na nuli. Klađenje mi je opterećivalo džeparac kad bi se zaredalo par nesretnih listića. Sad više ne igram pa imam više novca za trošenje na neke druge stvari.“

A: „Igram rijetko, uložim otprilike  5 do 25 kn. U minusu sam, zadnji dobitak iznosio je 150 kn. Gledam na to kao na zabavu.“

Š: „Igram vikendom, 7 do 8 puta mjesečno, prosječno uplaćujem 7 kn, nikad više od 20. Iako sam u plusu i igranje mi ne opterećuje džeparac, nisam zadovoljan dobitcima.“

Što Vi kažete?