“Nikad nisam propuštao jutarnji trening. Bilo mi je svejedno ustajem li se u šest ili sedam. U dvorani sam bio samo ja i čistačice. Postavljao sam stolce po parketu i vodio loptu između njih. Tako sam vježbao driblanje. Uživao sam u tome. Ako neki puta nisam mogao na trening, istoga trena bih se razbolio. ” (Dražen Petrović)


Dražen Petrović, legenda hrvatskog sporta, košarke, koja je nekoć živjela među nama i pružala nam pozitivnu energiju svojom prekrasnom igrom. Možemo ga slobodno nazvati virtuozom hrvatske košarke, čiji su talent prepoznali stručnjaci diljem svijeta, ali isto tako i obožavatelji ove veličanstvene igre.

Rođen je u Šibeniku (gdje je danas dobio spomenik i spomen-sobu), na današnji dan, 1964. godine, a već od malih nogu pokazivao je talent za košarku. Naime, karijeru je započeo već sa 15 godina kada ga je trener kluba Šibenik ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala s ovim veličanstvenim igračem kojeg će zapamtiti ne samo Europa, nego i ostatak svijeta. O njemu se pričalo kao o dečku koji je svoju ljubav prema košarci uzdizao do visokih razina, kada je najduže od svih ostajao poslije treninga i, naravno, dolazio puno ranije. Suigrači i treneri opisivali su ga kao discipliniranu i radišnu osobu koja zna što hoće.

Njegov prvi veliki korak bio je odlazak u Cibonu s kojom je dva puta osvojio sam vrh Europe, a čak je dvije sezone bio najbolji europski igrač. Nakon što je dosegnuo vrhunac u Ciboni, odlazi u Španjolsku u Real Madrid, gdje je bio obožavan podjednako i od suigrača i od publike, jer je pored svog simpatičnog karaktera odmah počeo sa vrhunskom igrom čime je Europi pokazao da je došao novi kralj. Njegove sjajne igre u Europi došle su do Amerike, kada je Dražen 1990. godine postao članom Portland Trail Blazersa, gdje nažalost nije mogao puno pokazati, jer je uglavnom sjedio na klupi. No situacija se počela mijenjati na bolje kad je prešao u New Jersey Netse, gdje, ne samo da je bio najbolji šuter momčadi, nego ujedno i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi.

Pored vrhunske igre u klubovima, Dražen je isto tako ostvarivao sjajne rezultate u reprezentaciji, prvo pod vodstvom bivše Jugoslavije kad smo osvojili zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Zagrebu, te pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990. godine.

Najveći rezultat Dražen i reprezentacija ostvaruju na olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni kada su u finalu poraženi od tadašnjeg Dream Teama.

Nažalost, kada je bio na vrhuncu svoje popularnosti i kada se činilo da svijet drži na dlanu, život mu je prekinut 7. lipnja 1993. godine u 29. godini života.

Danas, kada ga više nema, o najvećim rezultatima možemo osvjedočiti zahvaljujući brojnim dokumentarcima, ali isto tako i po brojnim počastima koji su mu iskazani, primjerice Vaska Lipovca postavljen u parku ispred Olimpijskog muzeja u Lausanni.