Društvo znanja – sintagma kojom se tako rado razmećemo. Znanje i obrazovanje najvažniji su i najkorisniji resursi kojima raspolažemo. Tko ulaže u znanje, ulaže u budućnost. Društvo znanja trebalo bi, po nekoj logici, biti društvo u kojem razum, oprez, pametno promišljanje, prikupljanje argumenata i preispitivanje hipoteza imaju prednost nad iracionalnošću, praznovjerjem i umišljanjem. Praksa je, ipak, na našu žalost, nešto drugačija. “Znanje” koje posjedujemo nema baš puno veze s životno praktičnom pameću. Društvo znanja nije osobito pametno društvo.

Danas smo znanje izjednačili s informacijom. Sve što treba jednom pripadniku “društva znanja” je prava informacija u pravo vrijeme. A zaboravljamo (ili ne znamo) da je znanje više od informacije. “Znati” znači iz mnoštva podataka filtrirati one koji imaju informacijsku vrijednost. Spoznati, razumjeti i pojmiti svijet oko sebe.

Činjenica je da živimo u vremenu kada su sve informacije vrlo lako dostupne. Gotovo je svaka znanstvena disciplina zastupljena u časopisima i na televiziji, a s interneta se može skinuti baš sve – od najjednostavnijih natuknica, preko videa do stručnih znanstvenih radova. Možda upravo ta lakoća pristupa sabotira stjecanje znanja. (Samo se sjetite kada ste potpuno samostalno napisali seminarsku radnju umjesto da je mehanički kopirate i zalijepite.)

Znam, utješit ćemo se rečenicom kako se ne radi o tome da nešto znamo, već o tome da znamo gdje ćemo pronaći ono što nas zanima. Zaboravljamo da znanje posjeduju samo ljudi. A to znači da ono uvijek sadrži određenu dozu subjektivnosti i može se primijeniti u određenim situacijama. Arhive, knjižnice, baze podataka beznačajne su bez djelovanja čovjeka. Sve činjenice i pojedinosti koje posjedujemo nisu znanje dok ih se logički ne poveže tako da rezultiraju smislenim suodnosom.

Što je uopće potrebno znati danas? Uglavnom se ljudi ograničavaju na svoje područje rada – savladaju ona znanja koja su im potrebna za odrađivanje posla i to je to. Oni koji se žele pohvaliti svojom načitanosti i širokom lepezom znanja, prijavljuju se na različite emisije i kvizove (gdje još imaju mogućnost unovčiti sve podatke koje su pohranili). Sjetite se samo popularnog Milijunaša. Takve emisije vjerno prikazuju što se događa sa današnjim znanjem i društvom koje ga posjeduje (ili želi posjedovati). Više ne postoji hijerarhija disciplina – jednako je važno i korisno znati književnost, matematiku ili prirodne znanosti, ali i biti upućen u živote “zvijezda”.

Kada govorimo o znanju, neizbježno je spomenuti i obrazovanje. Segment društva koji je toliko puta tijekom povijesti reformiran, a kako sada stvari stoje, bit će potrebno još promjena. Za početak, obrazovni sustav pati od nepokretnosti, ukočenosti i pretrpanosti beskorisnim podacima. A ionako je obrazovanje danas, izgleda, na margini – važan je samo “komad papira”. Ono što se naziva obrazovanjem više se ne ravna prema mogućnostima i granicama pojedinca, već prema ekstremnim čimbenicima kao što su tržište, mogućnost zaposlenja i tehnološki razvitak. U svijetu koji se brzo mijenja, čini se da je odsutnost obrazovanja vrlina koja pojedincu omogućuje da brzo i efikasno reagira na promjenjive zahtjeve tržišta.

Ostaje zaključiti da “društvo znanja” srlja u opću neobrazovanost, a tada se spomenuta fraza jasno prokazuje kao floskula. Hoće li se i može li se to promijeniti? Kako? Kada? Teško je reći. Znam samo da, očito, ništa ne znam.