Isfrustrirana porazom naše ljubavi i ništavosti TVOJIH dragi moj, nekoć toliko sigurnih rečenica, naveo si me da ti napišem ovo pismo…

Ljubavi, sjećaš li se ti uopće našeg prvog susreta?
E, pa ja se sjećam. Mojih 25 godina i tvojih 27. Ti sa svojim društvom za stolom, ja sa svojim društvom za stolom do tvojega. Nisam te mogla ne primijetiti. Naprosto su se tvoje zeleno plave oči stopile sa mojim smeđima i u kombinaciji smo činili savršenu boju… Znaš, nisam vjerovala u fatalne susrete…

Gledali smo se cijelu večer, sjećaš li se? Ja sam ti se nasmiješila, onako, diskretno, a opet slatko sa malom dozom provokativnosti. To je onaj stil zavođenja o kojemu sam ti pričala kasnijih godina i kojem si se ti smijao, ali ja znam da si na to „pao“ iako tvrdiš da si ti mene zaveo. Razumjela sam tvoj muški ego i prepustila ti mjesto „zavodnika“ u našoj vezi. Nema veze, ja sam više tip osobe koja upija nečije lijepe riječi i još ako ih taj netko zna „upakirati“ kao ti…uh…

Nekako smo prirodno i opušteno krenuli u vezu i moram ti priznati, možda ovdje, po prvi puta, ja sam nekako od početka znala da si ti taj. Moje prošle veze su jednostavno izbrisane iz memorije u trenutku našeg prvog spoja. Ne mogu ti opisati energiju koja je strujala kada si me prvi put izveo na piće. I znala sam da je ta energija obostrana. Kako? Jednostavno sam znala! Da samo znaš koliko mi je laknulo kad sam te ugledala, kamen kao da mi je sa srca pao, jer znala sam da je to to! Gotovo, ti si taj ! Moja srodna duša za koju sam mislila da nikada neće naići… Ljubavi, bio si mi sve…

Sjećaš li se kako si mi lijepo govorio? Rekao si mi, čekaj, probat ću te citirati: „ Marina, da sada moji prijatelji čuju ovo, smijali bi mi se kakav sam papučar, ali kunem ti se, ja želim biti tvoj papučar, sada znam zašto ljudi pjevaju ljubavne pjesme, sada znam zašto ljudi plaču na ljubavne filmove, uz tebe ja sam shvatio što znači voljeti nekoga. Znam da smo tek na početku veze, ali vjeruj mi, želim da ti budeš ta kojoj ću prvi puta pjevati, a pjevam grozno i želim da ti budeš ta s kojom ću plakati kada budemo gledali neki ljubavni film, a nikada ne plačem pred drugima, a još manje gledam ljubavne filmove.“
Eto Davide, to si mi rekao…sjećaš li se sada?

Nakon tih tvojih rečenica bili smo u vezi još dvije godine, a onda si me zaprosio. Taj dan, na našem tajnom mjestu, u onoj toploj kućici, na Božić. Upijao si, lukavče jedan, sve moje riječi i znao si za moju romantičnu stranu koja je nerijetko u sebi sadržavala svijeće i puno ružinih latica. Pomalo ofucana romantika koju sam mrzila dok tebe nisam pronašla. Snijeg je napadao, mir i tišina oko nas i kućica puna buketa ruža u svakom kutu sobe i svijeća koje su osvjetljavale dovoljno da „čisto“ gledam u te tvoje oči dok si me prosio… Nikada neću zaboraviti tvoje riječi: „ Rekao sam ti sto puta da te volim, rekao sam ti sto puta kako te smatram najljepšom ženom na svijetu, rekao sam ti sto puta kako želim tvoju djecu, rekao sam ti sto puta kako želim s tobom ostarjeti. Sada mi dopusti da ti to i dokažem. Postani moja žena.“
Ja sam pristala…

O Davide, koliko si me usrećio tu večer. Koliko sam željela postati dio tebe i stopiti se s tobom. Tada sam po prvi puta, baš tu večer, tokom vođenja ljubavi, osjetila i saznala što to znači kada dvije osobe postanu jedno. Te večeri sam odlučila spojiti sve naše nesavršenosti i savršenosti u jednu osobu. Te večeri sam odlučila dijeliti život s tobom i samo s tobom.

Vjenčanje nam je bilo kao iz bajke. Istina je da smo se svi ponapijali i da su i tebe i mene naši roditelji prvi puta vidjeli mrtve pijane, ali mi smo bili jedno i zajedno smo pravili budale od sebe, pa makar i na vjenčanju, ali našem.

Svi su nas smatrali parom iz snova. Sve smo zajedno radili, naprosto, nismo se mogli odvojiti jedno od drugoga, a i ono što je većini bilo fascinantno je to da nama zaista nikada, ali nikada nije trebao prostor za sebe, štoviše, nesvjesno smo počeli uživati u zajedničkim trenucima koje smo postavili kao prioritete, ujedinili se, stvorili svoj „team“ kojem smo se „zakleli“ na vječnost i neprolaznost. Govorio si: „Ljudi pričaju o ljubavi, a mi smo te sreće da je živimo i iskreno osjećamo!“

A sjećaš li se Davide kada sam zatrudnjela s Mijom? Četiri mjeseca od našeg vjenčanja saznali smo da ćemo postati roditelji i premda smo se oboje bojali, znali smo da smo tu jedno za drugoga, u dobru i u zlu i da kroz sve novitete životne skupa prolazimo, čvrsto stisnuti za ruke. I znaš što? Nije me bilo strah, ne dok sam osjećala da si ti sto posto uz mene.

Osjećaji se s vremenom mijenjaju, ljudi se s vremenom mijenjaju. Čovjek se probudi i pogleda drugim očima svijet oko sebe, samo što gledajući tim drugim očima, nesvjesno može povrijediti nekoga svoga koji još uvijek gleda „starim“ očima.
Nekako smo uspjeli upasti u kolotečinu zvanu život, i više nismo postojali samo ti i ja. Osjetila sam to. Mija nam je promijenila život, postala nam je prioritet i ne znam kako… ali ja sam osjetila udaljenost. Više nismo spavali zagrljeni i ja sam mislila da to je samo prolazno razdoblje. Tvoja karijera je u tom periodu iziskivala dosta odricanja i ja sam to prihvatila. Svoj posao sam ostavila sa strane da bih se kvalitetno i predano brinula o djetetu, a ti si morao sve češće putovati. Iako su mi prijateljice govorile kako nije pametno ostavljati svoje prihode sa strane, jer se tokom godina mogu realizirati mnogi nepredviđeni problemi, ja sam bila sigurna u našu ljubav i predanost i kako to inače biva-tvoje mišljenje koje je u većini bilo prevladavajuće . Odlučio si za sebe i za mene, a ja sam ti vjerovala, jer to si ipak bio ti, moj David.

Znam da ti možda nisam pružila sve što si htio, ali sigurna sam da u ovom trenutku znaš da sam se zaista trudila. A znaš li zašto? Zato što sam te voljela. Možda nisam fizički podsjećala na ženu s kojom si se oženio prije 15 godina, ali uvijek sam vjerovala tvojim riječima, da me voliš onakvu kakva jesam. Trudnoća me, Davide, promijenila. Nisam mislila da ću ikada tako površne teme, kao što je fizički izgled, morati povezivati s tobom. Vjerovala sam u tvoje ideale. Uvijek sam ti bila podrška u svemu i rame za plakanje kada neki projekt ne bi uspio. Žrtvovala sam svoju karijeru, svoj osobni život, sebe, kako bih se brinula o djetetu, te kako bi barem ti uspio u svojem poslu. Znaš, tako ti je to bilo, ako si ikad sumnjao. Ali nikada nisam požalila, zato što si ti osoba kojoj sam vjerovala najviše na svijetu. Moja druga polovica.

I onda se dogodila ona. Iznenadno i šokantno otkriće! Ne krivim je. Zaista je ne krivim. Mlada je, lijepa , ambiciozna i odlučila se za tebe. Ali joj ne zamjeram. Ja nemam veze s njom. Ja imam veze s tobom. I tebi zamjeram, jer ti si me izdao. Znaš, u jednoj minuti moj život se promijenio. Postali smo sve ono u što si me TI I ISKLJUČIVO TI uvjeravao da nikada nećemo postati!!

Kada nekoga istinski voliš, kao što sam i ja voljela tebe, istina je da ne želiš sumnjati. Žao mi je što sam shvatila kako to moje razmišljanje, stav u koji sam čvrsto vjerovala najveći dio života, je bila velika zabluda. I nisam bijesna. Ne pišem ti zato što te želim uništiti, pišem ti jer ne znam kome bih pisala. Bio si moj najbolji prijatelj, moja druga polovica, a ne lažem ako ti kažem da sam ti poklonila nešto najvrjednije, a to je moje cijelo srce.

Rekonstruiraj moj čitav život, Davide. Od kuda da sada krenem? Učinio si me ženom koja živi za svog muškarca i nemoj zaboraviti da te ta žena voljela preko dvadeset godina Glupa sam što sam samo u tebe gledala i zbog toga sam bijesna na sebe, nisam na tebe. Ono što te tražim jest da mi kažeš, ljubavi moja, kako dalje? Što da sa svojim životom radi žena koja je u životu voljela samo jednog?
Uništeno samopouzdanje do krajnosti moga vlastitog postojanja, poražena sam od tebe bila očito u trenutku kad sam te upoznala. Propustom najboljih godina svoga života i prepuštanjem vlastite sudbine u ruke „stranca“, vjerojatno sam propustila najbolje životne poteze.
Ne smatram da je ovo pismo ponižavajuće. Napisano je tebi i isključivo tebi, samo zato što sam nečega postala svjesna. Svjesna sam da te moram „prekrižiti“. Možda ne znam kojim putem ići, možda ne znam sama procijeniti vlastitu ljepotu i privlačnost koju ostavljam na druge osobe, jer sve ono što mi je lijepo rečeno tokom života, rečeno je od tebe.

Ali ono što znam je da sada prvi put sa sigurnošću mogu reći da činjenicom i realnošću tvoje izdaje, ja prvi puta vidim. Vidim nakon puno godina, vidim sebe… i vidim tebe.
Vidim ženu koja želi i kreće u životne pobjede! Možda si me iznevjerio, ali barem znam da povratak u moj život ti više nemaš. Ja krećem dalje.
Ljubavi, ovo pismo pišem tebi jer, kao nekoć moj najbolji prijatelj, moraš znati da sve ima svoj rok trajanja.Prekasno si shvatio svoju pogrešku i buketima ruža me nećeš vratiti.

Sada živim svoj život i svjesna sam postojanja svoga bića.
Ali moram dalje sama.