Paradoksi bolonjskog procesa iz perspektive jednog studenta!

Po?etkom vru?eg ljeta,  dok su kod studenata nervoza i umor probijali granice normalnoga,  a broj neprospavanih no?i drasti?no se pove?avao zbog u?enja (napetost se dakako mogla rezati nožem poradi zauzetosti polaganjem mnogobrojnih ispita),19. lipnja sada ve? davne 1999. godine zajedni?kim dogovorom donesena je deklaracija europskih ministara.Odnosi se na reformu sustava visokog obrazovanja u Europi, poznata pod sada ve? ?uvenim nazivom „Bolonjski proces“.  Hrvatska je u žrvanj „Bolonjske deklaracije“ upala u Pragu, u svibnju 2001. godine.

Tim ?inom momentalno se urušio sav, ve? generacijama ustaljeni, ujedna?eni i provjereni sistem funkcioniranja svijeta studentske populacije.Svi planovi, želje i ambicije pali su u vodu, budu?i da je gotovo kao grom iz vedra neba uveden sustav lako prepoznatljivih i usporedivih stupnjeva, te me?u ostalim i uvo?enje dodatka diplomi (Diploma Supplement), kako bi se promicalo zapošljavanje europskih gra?ana i me?unarodnu konkurentnost europskog sustava visokog obrazovanja.Na scenu je stupilo i  prihva?anje sustava temeljenog na dvama glavnim ciklusima, preddiplomskom i diplomskom studiju, a  pristup drugom ciklusu zahtijeva uspješno završen prvi ciklus studija koji mora trajati najmanje tri godine. Stupanj postignut nakon prvog ciklusa treba odgovarati europskom tržištu rada odgovaraju?om razinom kvalifikacije (sveu?ilišni prvostupnik (baccalaureus), odnosno sveu?ilišna prvostupnica (baccalaurea) ili bakalaureat, koji se opet grana na BA (Bachelor of Arts) – bakalaureat iz društvenih i humanisti?kih znanosti te BSc (Bachelor of Science) – bakalaureat iz prirodnih znanosti). Drugi ciklus vodi k magisteriju i/ili doktoratu, kao što je to slu?aj u mnogim europskim zemljama. Poprili?no paradoksalno djeluje ?injenica da mladi „bakalari“ teško ili gotovo nikako ne dolaze do posla (pogotovo u razdoblju duboke recesije) nakon mukotrpno odra?enog stru?nog studija, u koji su neki uložili i svoj novac da bi imali tzv. povlasticu studirati što ih zanima, proširiti svoje vidike, nau?iti razmišljati sukladno odabranoj struci,ste?i odre?ena znanja i kompetencije i osigurati svoju budu?nost.Istovremeno je svrha samog „Bolonjskog procesa“ promicanje zapošljavanja gra?ana i me?unarodna konkurentnost visokog obrazovanja.Sami profesori ?esto puta direktno i otvoreno, bez rezerve, naglašavaju gotovo bezna?ajnu vrijednost stru?nog studija u europskim, ali što je najgore i u državnim krugovima.?esto puta ni magisterij ili doktorat nisu garancija sigurnog zaposlenja, osim ako student sa izvanrednim rezultatima tijekom studija ne bude primljen kao asistent na fakultetu i nastavi se baviti znanstvenim radom. No, moramo se pitati gdje to sve vodi?! Na taj na?in samo se stvara za?arani krug iz kojega teško možemo na?i izlaz, budu?i da visokoobrazovani ljudi, koji su bili prosje?ni studenti, ali sa zasluženom diplomom poduprtom kvalitetnim znanjem i željom za radom,u stvarnom svijetu i implementaciji promjena ostaju nezaposleni a samo najboljim studentima pružena je šansa da ostanu pod sigurnim okriljem fakulteta.Daleko od realnog stanja na tržištu rada bave se znanstvenim radom, žive u svom svijetu suhoparne teorije i povremeno lije?e svoje komplekse na novoupisanim studentima (kolegama), ne dopuštaju?i im da ostvare svoje planove, ideje i ambicije i ubijaju im svaku volju za stjecanjem znanja.Jer surova stvarnost je miljama daleko od idealnih uvjeta bilo koje akademske ustanove.

Najve?e glavobolje rektorima, dekanima i profesorima a ponajviše studentima,zadalo je uvo?enje bodovnog sustava kao što je ECTS (European Credit Transfer System),tzv. prikladnog sredstva u promicanju najšire razmjene studenata. Te bodove studenti mogu prenositi sa sveu?ilišta na sveu?ilište te im se na taj na?in omogu?uje studiranje na više sveu?ilišta, što je do sad iziskivalo dosta administracije. Bodovi se mogu postizati i izvan visokoškolskog obrazovanja, uklju?uju?i i cjeloživotno u?enje, pod uvjetom da ih prizna sveu?ilište koje prihva?a studenta. Problemi ECTS bodova se ogledaju u zaista drasti?nim razlikama od sveu?ilišta do sveu?ilišta i od fakulteta do fakulteta.Kako bi se to zgodno moglo ilustrirati, svatko svoju politiku vodi  ili pak Ulica Bratsva i jedinstva, a nitko ni sa kim ne pri?a. ECTS bodovi su postali simbol neuskla?enosti sustava, budu?i da su negdje ostvarena 42 ECTS boda (od mogu?ih 57 – 63) uvjet za upis sljede?e godine, dok negdje uvjeta uop?e nema, ali s napomenom da student ipak maksimalno može prenijeti 3 predmeta u tre?u godinu (tj. cca 45 ECTS-a) ukoliko želi upisati sve kolegije do kraja trogodišnjeg preddiplomskog studija. Neki pak idu toliko daleko, te se poigravaju sa živcima i sposobnostima studenata pa im odre?uju koliko kolegija mogu slušati po semestru, stavljaju?i im limit na 30 ECTS-a. Teško je uop?e i približiti obi?nim smrtnicima sve zavrzlame koje prouzrokuje ECTS sustav bodovanja… Ni sami studenti ne mogu iza?i na kraj s time ukoliko se ne zatrpaju brojnim besmislenim pravilnicima u studentskim referadama, mada im ni to ne garantira dolazak do toliko željene informacije,jer te brošure su pisane tako da sve ono što je bitno i korisno ostane skriveno.

Jedan od mnogobrojnih ciljeva „Bolonjskog procesa“ je i promicanje mobilnosti prevladavanjem zapreka slobodnom kretanju posebice: studentima dati priliku za u?enje, omogu?iti im pristup studiju i relevantnim službama; nastavnicima, istraživa?ima i administrativnom osoblju priznati i valorizirati vrijeme koje su proveli u Europi istražuju?i, predaju?i ili u?e?i, bez prejudiciranja njihovih statutarnih prava.Zajedni?kim promišljanjem, generiranjem ideja i odabirom najboljih, europski ministri došli su i do klju?nog zaklju?ka koji kaže da je promicanje europske suradnje u osiguravanju kvalitete u cilju razvijanja usporedivih kriterija i metodologija.Me?utim, tih metodologija, a još manje kriterija nema ni za lijek.Broj kolokvija kao i opseg gradiva iz pojedinih kolegija se poprili?no razlikuje iz godine u godinu.Ponavlja?i to ?esto osjete na svojoj koži a studenti koji tek prvi put slušaju odre?eni kolegij ne primje?uju razliku,osim ako nisu primili neke informacije od prijašnje generacije.Vrlo je dinami?an i zanimljiv takav studij.Nikad ne znaš što te ?eka, bodovni pragovi iz pojedinih kolegija dižu se  i spuštaju kao živa u termometru, a težina gradiva gotovo u sekundi, tako da je vrlo bitno sretno i spretno pogoditi pravi trenutak kada treba iza?i na test, kolokvij ili ispit, ina?e slijedi sto muka.Ima jedno jako zgodno i nadasve motiviraju?e pravilo.Primjerice ako se iz jednog kolegija polažu 3 kolokvija, a vi položite uspješno 2 i padnete 3., ili odmah padnete 1., morate polagati cjelokupno gradivo kolegija klasi?nim putem preko ispita.A na to sve se prijatelji i poznanici s drugih fakulteta smiju,elegantno,bezbolno,parcijalno polažu ispite i ?iste godine.Postoje tako?er razli?ite zgode i avanture prilikom izlaska na usmeni ispit, jer rezultati usmenog ispita, tj. pad ili prolaz ?esto puta ovise o profesorovoj zasla?enosti jutarnje kave, uzgoju eko-paprika na slavonskim ravnicama,vašoj odje?i i obu?i u kojoj se pojavite pred profesorom i koli?ini gela na kosi.Možete nau?iti svu potrebnu literaturu od korice do korice, ali ako ne odgovarate profesorovom ili profesori?inom ukusu i niste im simpati?ni, sudbina je unaprijed poznata.

Naime, nakon što student u dvije godine (dakle kada kolegij sluša po prvi puta i dogodine ga ponovno upisuje, bez obzira na to je li ima potpis ili nema) ne uspije položiti odre?eni kolegij, tu nastaje najve?i kaos prilikom hoda po rubu i opasnosti da izgubi pravo školovanja. Tada nastaju brojne neugodnosti, administracijske zavrzlame,a fakulteti u takvoj situaciji najbolje shva?aju govor novca.Poput najboljih svjetskih iluzionista,magi?no se riješe i najteži slu?ajevii,a studenti s osmijehom na licu nastavljaju svoj akademski put,elegantnim odbacivanjem odgovora na upit o nastavku studija.

Zar „Bolonjski proces“ zaista nije jedna predivna stvar, najbolja koja se mogla dogoditi Republici Hrvatskoj? Tolikim naporima težimo postati jedinstvena zemlja znanja sa izvozom pameti i potjerati ovo malo mladih ljudi koji su željni u?enja, napredovanja i izgra?ivanja svoje osobnosti te primjenom svojih sposobnosti žele mijenjati Hrvatsku na bolje. Napla?ivanje školarina komercijalizira znanje, pretvara studij u povlasticu, privilegiju i sputava mlade ljude slabijeg imovinskog stanja da uop?e kro?e nogom u akademske ustanove diljem zemlje.ECTS bodovi ubijaju psihu, stvaraju?i konstantni pritisak i tjeskobu u glavi studenata.?ak znaju dovesti do depresije ukoliko studenti ne ostvare zacrtane ciljeve ne ispunivši o?ekivanja roditelja,koji su im studij i omogu?ili.Upisne kvote su tako?er vrlo zbunjuju?e budu?i da ih ne odre?uje država,ve? svaki fakultet zasebno.Ogromnoj,?esto puta izgubljenoj masi studenata koja se još traži,omogu?eno je da upiše studij jer još uvijek nisu spremni na pravi posao i život.Za to vrijeme velike svote novaca se veselo okre?u na žiro-ra?unima fakulteta, zaboravljaju?i na osnovne standarde „Bolonjskog procesa“ o kvaliteti, a ne kvaniteti studija.