Pokrenite se sami da vam diploma ne bude samo papir!

M. je bio student Sveučilišta u Splitu. U budućnosti se želio baviti izradom računalnih igara. Sukladno svojim željama, upisao je studij informacijskih tehnologija. Uskoro je shvatio da mu upisani fakultet ne pruža dovoljno primjenjivog znanja pa je odlučio nešto poduzeti na svoju ruku. Uz pomoć mnogih videa, prezentacija i tekstova s interneta (naravno, na engleskom jeziku), ubrzo je počeo raditi na svojoj prvoj video igri. Nakon nekog vremena se odlučio posvetiti samo onome što voli i odustao je od faksa. Svoju igru prodao je jednoj francuskoj firmi i sad radi za njih – bez diplome. Nadređeni su vidjeli da zna što radi i „papir“ mu nije bio važan.

A. je prije dvije godine diplomirala ekonomiju – računovodstvo i financije. Zaposlena je u trgovini kao blagajnica. Prije nekoliko mjeseci bila je na razgovoru za posao tajnice. Sam razgovor dobro je prošao – uspjela se pohvaliti odličnim uspjehom tijekom svih pet godina studiranja. Na praktičnom dijelu potpuno se izgubila. Tražili su od nje da proknjiži nekoliko računovodstvenih promjena u programu koji koriste, napravi popis radnika i njihovih plaća abecednim redom, izračuna prosječnu plaću i napiše izmišljeni dopis na engleskom jeziku budući da firma posluje i u inozemstvu. Popis je još nekako i odradila – uspjela je u excelu pronaći način da pedeset imena poreda abecedno. Formule za prosjek nije se sjetila. Što se tiče računovodstva, teoretski je znala kako se promjene knjiže, ali se s ovakvim programom još nije susrela. Ni s engleskim jezikom nije bolje prošla, slabo se koristila stručnim terminima.

Zaključak je jednostavan – diploma nije mjerilo znanja. Taj komad papira u našem je društvu precijenjen, što je dokaz da imamo krivo posložene prioritete.

Žalosno je da velik broj ljudi s diplomom u ruci, nakon pet godina studija, nije u stanju kvalitetno odrađivati posao za koji se tako dugo školuje te ulaže svoje vrijeme i novac.

Odmah ćemo jednoglasno reći: “Kriv je sustav! Ne vrijede nam fakulteti ni profesori!” Da, sustav sigurno ima grešaka, fakulteti bi se trebali više baviti praktičnim stvarima i pripremati studente za svijet rada, ali krivica ne može biti samo njihova! Da, diploma je precijenjena i zato se ljudi trude polagati ispite i što prije doći do papira koji život znači. Dobra je vijest da ste s njome na pola puta do zaposlenja. Drugi uvjet je znanje, teorijsko i praktično, a koje je danas, nažalost, bačeno u drugi plan.

Ako nam već fakulteti ne nude ovo posljednje, trebali bismo se sami potruditi! Naravno, mnogi će odmahnuti rukom i reći da nemaju vremena (to je omiljena izlika). Ne vjerujem u to. Mislim da svaka osoba kojoj je stalo do sebe i vlastite budućnosti ne može i ne bi smjela vjerovati u to. Sve se može kad se hoće! Čini se da sustav ne možemo mijenjati (ili nemamo volje za to, ali to je sada neka druga tema), ali možemo mijenjati sebe! Znanje se može steći svugdje, samo je pitanje koliko će se pojedinac potruditi.

Prva pretpostavka za uspjeh je da studirate ono što volite ili da znate čime se u životu želite baviti. Ako smatrate da vam sama diploma neće dati kruha, bacite se na posao! Čitajte – knjige, novine, članke. Informirajte se, surfajte internetom. Volontirajte – pronađite udruženje koje se (približno) bavi onime čime se vi želite baviti u budućnosti. Steći ćete mnoga praktična znanja i upoznati mnoge ljude (ne treba naglašavati koliko je važno znati ljude koji znaju ljude).

Ukratko, budite intelektualci u pravom smislu te riječi. Ako vam se ne sviđa sustav, prkosite mu! Ispoštujte društvenu normu (što je, u ovom slučaju, posjedovanje diplome), ali nemojte biti samo pasivni sudionici društva koji čekaju da im sve bude servirano, a dok se to ne dogodi – znaju samo kritizirati. Uz dobru volju, znanje i mnogo truda, rezultati sigurno neće izostati!