PREMIJERA VERDIJEVE OPERE “MOĆ SUDBINE” U HNK SPLIT

MOĆ_SUDBINE_206x206

U četvrtak 23. studenog na sceni Hrvatskog narodnog kazališta Split operni će ansambl HNK Split premijerno izvesti operu Giuseppea Verdija Moć sudbine. Kazališni Split pod dirigentskim vodstvom maestra Ive Lipanovića i u redateljskom viđenju Dražena Siriščevića po drugi put u svojoj povijesti prihvaća izazov ove zahtjevne partiture „najcjelovitijeg ostvarenja od svih koje nam je Verdi do sada dao, po nadahnuću i bogatoj melodijskoj invenciji, po glazbenoj razradi i orkestraciji“ kako su o djelu pisali suvremenici.

Protagonisti najnovije splitske inscenacije opere koja je značila prekretnicu u maestrovu opusu i najavila remek-djela poput Don Carla, Aide, Otella i Falstaffa su: sopranistica Daniela Schillaci u ulozi Leonore, tenor Zoran Todorovich kao Don Alvaro, splitski nacionalni prvak bas Ivica Čikeš kao Otac Gvardijan, legendarni hrvatski bas-bariton Giorgio Surian kao Don Carlo di Vargas, splitska operna prvakinja mezzosopranistica Terezija Kusanović u ulozi Preziosille, te bas-bariton Ozren Bilušić kao Fra Melitone, uz ostale soliste, Zbor, Orkestar i Balet HNK Split.

DanielaSchillaci2

Autorski tim osim dirigenta Lipanovića i redatelja Siriščevića čine i scenograf Slaven Raos, kostimografkinja Sonja Obradović, koreograf Igor Kirov, zborovođa je Ana Šabašov, a oblikovatelj svjetla Srđan Barbarić.

Verdijeva sudbinska opera o ljubavi, ratu i osveti , njezino “prokletstvo priče“ i kod naraštaja glazbenih umjetnika, pjevača, uvijek je budila posebna osjećanja. Iako u značajnoj mjeri kazalište verdijevskog repertoara, HNK Split se tek po drugi put u svojoj bogatoj povijesti odvažuje postaviti Moć sudbine, nakon punih 50 godina i vremena kad su ga postavili dirigent Silvije Bombardelli i redateljTomislav Kuljiš.

Moć sudbine tragedija je puna užasa i nesreće u kojoj svi glavni protagonisti na kraju pogibaju. Nije čudo da je Verdi pisao libretistu: „Moramo razmišljati o završetku, kako bismo izbjegli tu količinu mrtvih tijela na pozornici.“ Svoja razmišljanja napokon je i ostvario u milanskoj verziji opere iz 1869. godine, koja se i danas najčešće uprizoruje, (praizvedba se zbila u skladateljevoj nazočnosti 1862. godine u St. Peterburgu). U preinaci, Verdi je od smrti spasio jedan lik, ali  i tome jednome preživjelome je ostavio stih: „La vita è inferno… Život je pakao!„

Todorovich 3200

Italija i Španjolska sredine 18. stoljeća mjesto su radnje opere. Ljubav Leonore de Vargas i Don Alvara nailazi na protivljenje njenog oca markiza di Calatrave kojeg Alvaro nehotice usmrćuje. Leonora se povlači u samostan, no tamo ne pronalazi mir niti zaborav na svoju veliku ljubav. Njezin brat Don Carlo, progonjen željom za osvetom ubojice svoga oca pod lažnim imenom se priključuje španjolskoj vojsci, kao i Alvaro s kojim sklapa prijateljstvo. No, saznavši naposljetku njegov pravi identitet progoni ga, pronašavši ga nakon punih sedam godina. U tragičnom finalu pogibaju svi protagonisti, uključujući i Leonoru ispred čijeg se samostana odvio finalni dvoboj.