S4S intervju – Tony Cetinski: Glazba je odabrala mene

Pjevati je počeo s 15 godina, s mnogobrojinim lokalnim grupama i nastupima na gitarijadama. Njegov omiljeni instrument je klavir, pored toga svira bubnjeve i bas gitaru. Iz Rovinja se 1991. preselio u  Zagreb gdje je počeo svoju samostalnu profesionalnu karijeru te do danas postao najvećom hrvatskom zvijezdom.

Tony, kakav je osjećaj biti zvijezda? Svi se žele s tobom slikati, družiti, surađivati…

Pa..ne razmišljam ja tako. Smatram da netko nije zvijezda kada ljudi vrište za njim, kad mu se svi dive i kada dijeli autograme, već kada netko svoju popularnost može iskoristiti da nekome pomogne; kad si dovoljno popularan da možeš nekome konkretno pomoći.

Bliži se proslava povodom nadolazeće godine, koliko je istine u natpisima koji su vezani uz enormne cifre određenih pjevača, pa i tebe?

Ono što se piše po novinama je pretjerano. Tu se računa i bend, rasvjeta, razglas, smještaj benda i njihovih obitelji, trošak puta… sve je utrostručeno što se troškova tiče. No ono što se piše po medijima ispada kao da ide samo pjevaču, npr. Tonyju Cetinskom.

Znači, ljudi previše vjeruju medijima…

Ja čak mislim da ne vjeruju, nisu ljudi ovce; pogotovo što se tiče tog žutila i tabloida, oni to gledaju kao strip.Čak ne bih htio povrijediti strip jer obožavam Alan Forda, ali recimo kao neki lošiji strip. Kod nas se voli malo spektakulirat, a ne samo špekulirat.

Ono što mnogim glazbenicima nije u mogućnosti, tebi se to ostvarilo. Nastupio si s velikim svjetskim zvijezdama kao što su Jose Carreras i Michael Bolton. U kakvom su ti sjećanju ostale te suradnje?

Careras je izuzetno simpatičan i drag, odmah drugi dan smo se zezali i pričali viceve. Bolton također, iznenadio me s nekoliko poteza, nazvao bih to životnih poteza. Kada me pozvao na jedan koncert za gosta i najavio kao prijatelja te nadodao da je proputovao cijeli svijet, a da takav vokal kakav je moj nije nigdje čuo. Čak mi je neuogodno ti i pričat jer je uistinu mnogo toga rekao, pohvalio je i moj dokumentarni film, sve mi se nekako čini nestvarno. Izuzetno sam sretan i počašćen što sam bio u blizini takvih ljudi od kojih možeš naučiti i mimo bine. Tu je Domingo i drugi od kojih stvarno možeš naučiti mnogo toga o životu i uvjeriti se koliko su to jednostavni ljudi.

Nekome je muzika logičan slijed, netko je izabrao muziku, a nekoga je muzika izabrala. U koju skupinu ti spadaš?

Mene je muzika izabrala zato što ja nisam razmišljao da ću biti popularan i da ću živjeti od nje. Paralelno sam išao u ugostiteljsku školu i u muzičku, ali sam mislio da ću eventualno biti učitelj klavira. Eto, glazba je odlučila, događala se prilika za prilkom da se nešto snimi i tako je ispalo. Nikada neću zaboraviti kada me je otac za stolom pitao hoće li mi kupiti motor, kojeg su svi u to vrijeme imali u Rovinju, ili klavijature, ja sam odlučio da mi kupi klavijature i rekao sam si da ću si sam kupiti motor i danas ga uistinu imam tako da sam ispunio san iz djetinjstva. Za svojih 16, 17 godina sam vrlo zrelo postupio i izabrao sam da ne budem frajer s motorom, ali se na kraju kroz vrijeme ipak pokazalo da sam ispravno procijenio.

Rado se odazivaš na duete, spomenimo Borisa Novkovića, Erato, Buđenje… Što je presudno u pristanku, osoba koja ti ponudi suradnju ili sama pjesma?

Pjesma mora imati neku kvalitetu, ne mora biti neki ultra hit. Svaka suradnja mora biti ležerna, ne razmišljajući o ulogama. Duet s Oliverom se dogodio slučajno, treba pronaći snimku s Melodija Jadrana gdje smo on i ja plesali u nekim kratkim hlačicama, Oliver odlično pleše (smijeh)… Tako i s Banfićkom, i s Tošom je ispalo slučajno, prvo smo se zbližili kao ljudi i onda je moj kum Miro Buljan nas je pitao zašto ne snimimo duet… sve je isplao spontano…

Često na svojim nastupima izvodiš vratolomije…

Ne više. Sad su tu godine…

Ma je? Pa ne sjećam se baš da sam te viđala za klavirom?!

Nisam još u toooooj fazi. Ne tražim još koncerte sjedećeg  karaktera, volim energiju i živo, ali se više ne penjem po elementima na pozornici. Ako me slučajno vidiš u budućnosti negdje u zraku znači da je koncert bio nešto posebno. Nije mi se baš tako lako popet, imam 7-8 kilograma više nego prije.

Imam u glavi da si se nekada bavio sportom, u čemu je onda problem?

Upravo u tome, što se više ne bavim!!! Zbog povreda koje sam u međuvremenu zaradio, oštetio sam kralježnicu pa… uglavnom zbog toga. U zadnje vrijeme stavljam neke zavoje pa uspijem malo potrčat..

Zašto ne probaš pilates, danas je postalo normalno da se muškarci bave aktivnostima koje su više vezane uz žene?

Pilates, Joga?? (dugi smijeh) Ja sam sad više za šah. Kompletacija. (još duži smijeh)

Već neko vrijeme, ovisno o raspoloženju, si blag ili strogo prema mladim ljudima gdje ih ocijenjuješ u jednom reallity show-u.  Koliko pratiš strani projekt takvoga tipa i mogu li se njihovi talnti usporediti s našima?

Pratim, naravno. To je neusporedivo jer je vani veliko tržište i to je ipak zakon velikih brojeva. Kod nas se u 3 showa pokazuju isti ljudi, ako nisu uspjeli kod jednih odu kod drugih, a vani takvog nema jer ih je stostruko više.

Ti si uspio prvenstveno zahvaljujući svom odličnom vokalu, smatraš li da je to jedino bitno?

Ne, ja to često govorim. Meni je najveći kompliment kada mi prijatelj iz djetinjstva kaže da sam isti kao osoba sada i prije nego sam počeo pjevati, a ne kada mi kažu kako sam odlično otpjevao onaj cis u ovoj ili onoj pjesmi. Najviše je ostat normalan. Što znači biti najbolji? Bob Dylan je za mene odličan, ali on je falš dok pjeva, sve je stvar ukusa. Prenijeti emociju ljudima je bit svega.

Danas svi žele pjevati, svi žele biti na naslovnicima i voziti dobra auta, misliš li da je to pogrešno početno razmišljanje za nekoga tko se želi baviti pjevanjem?

Ne baš svi, ne bih generalizirao, ali ima nešto istine. Ja nisam razmišljao o curama, autima, stadionima…Važno je samo da kreneš s ciljem da zadovoljiš svoju publiku koja ti dođe na koncert, makar to bilo 100 ljudi. „Ti“ koji teže samo k tome da budu popularni, uglavnom ne budu popularni.

Šuška se da intezivno radiš na novim pjesmama. Koliko ima u tome istine? Hoće li ubrzo svjetlo dana ugledati i tvoj novi album?

Radimo novi album, bit će odličan. Imamo 26 pjesama koje moramo reducirat na 14. Od ostalih albuma, ovaj će se razlikovati po produkciji, ali i po tekstovima. Prošlo je 4 godine od posljednjeg albuma, kroz to vrijeme sam nešto novo i naučio što je moj kum Buljan popratio. Produkciju sam prepustio Nikši Bratošu s kojim sam radio 1998. i s kojim sam dobio nekoliko Porina, sada ga opet vraćam i siguran sam da će ovaj album biti najbolji do sada.