Anđelko Mihanović: Ako me izdaju pjesme

Ako me izdaju pjesme, više ništa nemam,

samo suze i tjeskobu što me stalno prati.

Bol i tugu za stihove mijenjam,

molim se da me netko napokon shvati.

Svako sjećanje, svaki me događaj dira,

još me samo poneka pjesma smiruje.

Večernja sjeta ne da mi mira,

previše mi život duguje.

Sa svakim stihom i notom melankolija blijedi,

glazba dušu liječi i kad riječ ne vrijedi.

Nakon borbe nanovo o budućnosti maštam,

s nadom u promjenu svaku grešku ti praštam.

Goran Zoroe: Ona je najjača

Ona je najjača na ruku,
u ispijanju neporažena,
ona je tanka u struku,
ona je muško, ali i žena.

Šminkala se nije nikada,
na listu istetoviran zmaj,
ona je kraljica pikada,
seriji ne nazire se kraj.

Prezire haljine i nakit,
voli borilačke sportove,
obožava pojest i popit’,
mrzi kupovati cipele nove.

Ana Ćosić: Što mi to činiš?

Očekuje te ovo moje srce.

Broji dan za danom.

Odbrojava vrijeme do susreta.

Sve je tako sporo.

Kao da sam i ja zastala.

Stojim na jednom mjestu.

Promatram.

Ova duša čeka da podijeli mnogo toga s tobom.

Ponekad je i nestrpljiva..

Borbena.

Osluškujem tvoje korake.

Zamišljam tvoje crte lica.

Onaj osmijeh koji će me vezati za tebe.

Još uz to par sitnica.

Sanjam te.

Tvoji dodiri su tako snažni.

Utkaju se u ovu kožu.

Pišem ti par riječi.

Na malenom papiriću da mu možeš naći mjesto.

Moj otisak ruža.

Miris parfema.