Ovi ljudi…

Sam bih bez njih bio,

a svaki san bih uzalud snio,

jer kao roman bez likova,

bez ljudi u javi i san bi prazan bio.

Ti ljudi..

Puni osmijeha, jada i trikova,

unutar sebe i prema svijetu,

koji ne vole zimu i raduju se ljetu,

a ipak su prehlađeni iznutra, jer jučer je bolje od sutra.

Ipak, hvala Vam…

Tek sjena bih bio,

bez ogledala da jasno vidim svoj lik,

bez Vas, koji čujete moju radost i krik,

koji kaže i govori Tebi što treperiš uz svijeće,

koji se raduje svom bratu i sestri; Tebi Čovječe.