Anđelko Mihanović: Umjesto tebe

Kad su pukle veze između nas,

Kad smo se ovako odvojili?

Kad smo odlučili štedjeti glas,

Zašto smo si leđa okrenuli?

Rekli su mi da si sve što imam

i da trebamo uvijek skupa biti.

Uspomene stare sad evociram

i pokušavam se u djetinjstvo vratiti.

Ti si nažalost od mene daleko,

pitam se značim li ti kao prije.

Vrijeme je ovo za mene teško,

naivno sanjam vedrije događaje.

Umjesto tebe samo još suze imam,

misli i riječi koje tebi pišem.

Doprijeti do tebe bespomoćno pokušavam

jer otkad sam rođen za tebe dišem.

Ana Ćosić: Mašta

Tek onako, mašta proključa.

Kao gost dođe u moj svijet.

Izazove ono najgore u meni.

Probudi i dobro i loše.

Još nisam zaboravila tvoje dodire.

Tvoj mrki pogled.

Dječju razigranost.

Želju.

Požudu.

Želim biti noćas tvoja.

Da osjetiš stisak moje ruke u svojoj ruci.

Pokazati koliko si mi nedostajao.

Koliko su borbe bile teške.

Prije svega, voli me.

To je samo jedan uvjet.

Bez toga ništa ne ide dalje.

Ljubi me.

Dok ova noć traje, ne govori ništa.

Prepusti mi se.

Tražim samo malo pažnje.

Trebam te.

Goran Zoroe: Slobodno se brini

Rođenjem ulaziš u najbolju nagradnu igru,
a nagrade su kreativne, velike i redovne,
skok bez padobrana, daju te gladnom tigru,
bez slobode i puške šalju u misije mirovne.

Ako te nekim čudom sad slučajno ne izvuku,
slobodno se brini, jer doći će i tvoj red,
uz puno sreće samo te malo tlače i pretuku,
izvuku te ponovo, neće se otopiti na oku led.