Ma koliko vas svrbio jezik, u nekim je situacijama mudrije ne otvarati usta, osim ako ne želite ispasti dežurni krivac, žrtveno janje ili budala. Svatko od nas se barem jednom u životu našao u tim i sličnim situacijama kada nekoga uhvati žuta minuta, kada želite pomoći ljudima koji sami sebi ne žele pomoći ili pak kada se umiješate među sukobljene strane.

Ponekad je mnogo pametnije ostati po strani pogotovo kada ta osoba ne razmišlja racionalno i nije u stanju čuti što joj se govori pa je svaki oblik komunikacije ujedno i gubljenje dragocjenog vremena. U takvim je situacijama najbolje pustiti da se strasti smire, a tek nakon toga riješiti situaciju jer nekim se osobama najbolje pomaže tako da im se da dovoljno potrebnog prostora da se ispušu.

Nedavno sam prisustvovala slučaju kada je jedna osoba željela pomoći drugoj, ali na svaku njenu slijedio je odgovor s „Da, ali…“ shvatila sam da daljnja rasprava nema smisla jer neke osobe jednostavno ne žele sagledati činjenice zdravim razumom.

Ipak, najgore je kada se čovjek umiješa među sukobljene strane. Upravo je u takvim situacijama došlo do prekida velikih prijateljstava, čim se moraš opredijelit za jednu stranu to nikako ne može uroditi dobrim plodom. No, zašto bismo birali ijednu stranu? To je, na kraju krajeva, konflikt između te dvije osobe, zašto bih ja bio umješan u nešto ni kriv ni dužan? Zato se najbolje ne miješati jer će u tom trenutku njihov problem postati i vaš problem.

Konflikt je dio ljudskog života i donosi nova iskustva i spoznaje. Ako se igrate vatrogasaca možda ćete paru koji se svađa oduzeti mogućnost da se razviju kao osobe ili prodube svoj odnos; a ako vas oni mole za intervenciju, pomno razmislite o potencijalnoj šteti koju to može nanijeti vama i vašem odnosu s nekima od njih. I ako uistinu mislite da je to najpametnije ipak recite „ne“.