Ponekad je teško ne zamijetiti alanfordovsku dimenziju sastavnica našeg Sveučilišta. Primjerice, teško je ne zamisliti kako se nalazimo u nekakvoj stripovsko-apsurdnoj situaciji kada čujemo kako je studenta, dok se probijao kroz močvaru do svog fakulteta, ugrizao tvor. Teško je ne baciti ciničan komentar kada čujemo kako se nova zgrada studentskog doma razmahala prozorskim krilima, na potencijalnu štetu nasumičnog studenta koji, prolazeći pokraj, nije bio svjestan da se Tuđman linja. (dom, ne predsjednik, op. a.) Svejedno, ne valja biti namćor, nije sve tako strašno, složit ćemo se, naše Sveučilište ima brojne kvalitete; isto se valja složiti kako prostora ima i za veliki napredak. Ali, može li gore? Hvala Bogu da može! Pronjuškali smo malo bespućima interneta i, ne služeći se ikakvim znanstvenim metodama poznatim suvremenom čovjeku, izdvojili par „može i gore“ ustanova koje će nam poslužiti kao pokazatelj da nije ovdje ni tako loše. Za ove bi ustanove, govoreći o njihovim lokacijama, uređenju, incidentima i rukovodstvu, čak i visoko tolerantni izumitelj navikao na sito i rešeto Grunf (kada već forsiramo stripovsku stranu stvarnosti) ustvrdio kako je bolji častan uzmak, nego nečastan poraz.
1. „Profesorice, krokodil mi je pojeo domaći!“
U mislima sa studentima splitskog Filozofskog, koji se do Klerikata probijaju kroz žbunje, blato i tvorove, prvo ćemo se spomenuti indonezijskih učenika. Koliko god oduvijek nerealan bio izgovor: „profesorice, pas mi je pojeo domaći,“ indonezijska inačica s krokodilima i ne izgleda toliko nemoguć scenarij. „Profesorice, krokodil mi je pojeo domaći, ud, marendu,…“ – sve igra ulogu ako pogledamo gornju sliku. Na njoj se nalazi pokrajina Lebak u Indoneziji, najzapadniji dio Jave. Selo je Cilangkap koje leži blizu rijeke Ciherang stradalo u poplavama 2013., pa se studenti snalaze kako znaju i umiju. Baksuzluk prelaska rijeke na labavom bambusovom pruću ovdje ne prestaje, jer, ako se slučajno dogodi da se splav nalazi na drugoj strani rijeke, jedan od učenika mora odraditi kratki trening visokog intenziteta (čitaj: predinfarktna kombinacija kraula i osvrtanja za beštijama) kako bi došao do njega.
2. Made in China državna matura
Naša je državna matura mala beba prema kineskoj. Njihovi se pripremni ispiti za upis na fakultete nazivaju gaokao, a poznati su po brojnim živčanim slomovima koje uzrokuju, pa i samoubojstvima. Za vrijeme ispita koji traje devet sati, taksijima je zabranjeno voziti blizu ispitivačkih centara, a zaustavljaju se i svi građevinski radovi. Kinezi misle ozbiljno. U pokrajini su Tianjin zabilježeni slučajevi medicinske regulacije ciklusa mjesečnice, kako ista ne bi curama ometala koncentraciju za vrijeme ispita, a da očajni učenici ne bi prepisivali, centri koriste razne metode – od detektora metala (curama je zabranjeno nositi grudnjak s metalnom žicom) pa sve do dronova i punih liječničkih pregleda prije ispita (takozvana „čučni i nakašlji se“ metoda).
3. Made in China bonus razina
Selo je Pili, na nadmorskoj visini od preko 3 000 metara, dio kineske pokrajine Taxkorgan, na planinskoj razmeđi Kine, Tadžikistana i Afganistana. Najbliža je škola udaljena 190 kilometara, od čega se 80 ne može prijeći vozilima. Samo pješice ili na devi. Djecu iz sela dva puta godišnje kupe učitelji, koji ih zatim vode kroz težak uspon do škole koji traje dva dana preko planine, četiri zamrznute rijeke, zip-linea i mostova dasku širokih. Na gornjoj se slici vidi najopasniji dio puta, širok svega desetak centimetara, a ispod čega se nalazi kanjon dubok kilometar. I tako dok neke kineske škole koriste visoke tehnologije poput dronova kako bi pazile na prepisivanje, u nekim je kineskim pokrajinama vrhunac tehnologije – koza. Dok se neka kineska djeca boje pada ispita, druga se boje pada s planine. Ima nas svakakvih.
4. Sveučilište Ramzesa II
Blaženo bilo Sveučilište u Splitu! Jer, ova je tvorevina pod izgovorom sveučilišta u Meksiku sve osim odgojno-obrazovne ustanove. Predigra Apokalipse. Nestanci, otmice, prebijanja, epidemije, najezde insekata – you name it, they have it. Stanje je to koje zaposlenici ovog sveučilišta uspoređuju s „Deset egipatskih zala“ koje je zakuhao Mojsije. Na Sveučilištu u Veracruzu ljudi upadaju s mačetama na rođendanske zabave kako bi zastrašili studente od kritiziranja fakultetske uprave. Zbog lošeg je rukovanja otpadom na vrata pokucao i Aeges Aegypti, komarac odgovaran za prenošenje bolesti chikungunya, koja ipak nije toliko strašna koliko je teška za izgovoriti – smrtnost je 1 naprama 1000, što je sasvim utješno. Sveučilište grca u dugovima, tako da su i česti štrajkovi zaposlenika (onih koji nisu otišli, svojevoljno ili silom), predavanja se otkazuju, a bolji znanstvenici traže svaku priliku za bijeg.
5.’Murica, zemlja krajnosti
U čast ćemo SAD-a za kraj spomenuti dva njegova Sveučilišta, svako vrlo posebno. Na svoj način. UCLA – University of California Los Angeles i PCC – Pensacola Christian College. Oni su yin i yang američkog obrazovanja, vječni kontrasti kojima je cilj isti – razviti SAD u svjetsku intelektualnu silu! Ako nije riječ o geografiji. Prvi kleče u grmiću dok povraćaju, drugi kleče na kukuruzu jer su u kazni. Prvi mašu bocama tekile, drugi mašu krunicama. Prvi se tuku po birtijama, drugi tuku smjene u kuhinji, guleći krumpire jer su zaškiljili prema suknji. Prema Business Insideru, UCLA je proglašeno najopasnijim sveučilištem u SAD-u, a prema FBI-jevim per capita podatcima, ova škola bilježi 49 nasilnih prekršaja po godini; kao bonus bilježi i 921 oštećenja imovine. Zabačeniji je dio kampusa, Saxon Steps, dugo vremena bio poznat kao Rape Trail, dok nije zatvoren, a od prominentnijih se figura optuženih za posjedovanje dječje pornografije ističe i njihov sportski direktor. S druge strane, Pensacola Christian College maše pravedničkim bičem po leđima studenata ako pronađe i Severinin glazbeni video, a kamoli „onaj drugi.“ Pravila se ovog paklenog kampusa dotiču svega – glazba, časopisi, frizura, odjeća, prehrana, ples,… Dizala i stepenice odijeljeni su po spolovima koji ih koriste, sa suprotnim se spolom ne smiješ rukovati, sastanci istih dozvoljeni su jedino ako se odvijaju pod budnim okom zaposlenika Sveučilišta, a kad smo već kod očiju, postoji nešto što se zove eye kissing, optical intercourse ili making eye babies; tihi bunt studenata, što dovoljno govori o njihovom očaju, koji tu i tamo intenzivno bulje jedni drugima u oči. Dok šibe ne oplete. Ne gledaj u nju, đavle. Za kraj, spomenut ćemo samo, dok nas gnjev Božji ne dohvati po kičmi, da postoji i nešto što se zove shadowing – kazna koja se provodi tako da kažnjenog studenta određen period prati član fakulteta. Ali prati. Zajedno jedu, spavaju u istoj sobi, student ide samo na predavanja tog profesora, ovaj vreba dok je ovaj u ćenifi i vice versa. Nema interakcije s drugim studentima, televizije, nema eye kissinga, ni eye lookinga zapravo. Dan Brownov Opus Dei đir, zar ne?
Izvori:
1. „Profesorice, krokodil mi je pojeo domaći!“
2. Made in China državna matura
3. Made in China bonus razina
4. Sveučilište Ramzesa II
5.’Murica, zemlja krajnosti