Stigao nam je šesti mjesec, ljeto se zahuktava, vrućine su sve nepodnošljivije, a uskoro će početi i neslavni ispitni rok. Sukladno tome, mnogi od nas, koji se druže s knjigom nekoliko puta mjesečno, započet će kontinuiran boj s posljednjim kolokvijima, a potom i ispitima. Neki se tek sad pripremaju za nabavu literature, posuđivanje knjiga i kopiranje skripti iz kojih će, dakako, sa žarom upijati znanje.

Budući da ispitni rok često predstavlja noćnu moru prosječnom studentu, preporučljivo je upoznati se sa što zanimljivijim i efikasnijim metodama učenja kako bi se ta mora pretvorila u tek blagu prepreku na putu prema stjecanju budućeg akademskog statusa.

Većina studenata se u ovom razdoblju susreće s tisućama stranica i zadataka koje treba naučiti te im višesatno sjedenje pred knjigama predstavlja prevelik izazov kojemu ne znaju pravilno doskočiti. Pritom učenje novih podataka mijenjaju za provođenje vremena na Facebooku ili sličnim stranicama. Stoga je prijeko potrebno odgonetnuti tajnu bržeg i kreativnijeg načina učenja kako bi skratili utrošeno vrijeme i umor i, naravno, poboljšali rezultate.

Svima je jasno da je pasivno iščitavanje knjiga zamorno i neučinkovito, a u situacijama kad knjiga na popisu obvezne literature ima mnogo – i nemoguće. Međutim, opuštajuća glazba u pozadini, uredan radni stol i markeri u boji mogu okrenuti inače dosadnu rutinu u Vašu korist. Bilježenje važnih pojmova i pronalaženje primjera mogu biti više nego korisni. Učenje u paru također može biti dobar put do znanja, ali može biti i dvosjekli mač i izlika za ispijanje kave i druge aktivnosti. Samo pohađanje predavanja i aktivno sudjelovanje u istima često može puno pomoći. Još kad biste nakon toga kod kuće napravili kratke bilješke i svoje zaključke o obrađenoj temi, znanje bi bilo mnogo kvalitetnije i trajnije.

Pored toga, u zadnjih nekoliko godina naglo se raširio koncept mnemotehničkih sredstava, koji na neuobičajen i maštovit način olakšavaju život studentima diljem svijeta. Umne mape u boji sastoje se od jednog ključnog pojma u sredini oko kojeg pišemo ili, još bolje, crtamo asocijativne pojmove, koje dalje granamo do željenih detalja. Igrajući se s inače opsežnim gradivom, stvaramo u mozgu slike koje zbog njihovog opuštenog karaktera kasnije lakše pamtimo. Važno je naglasiti da za izradu mentalnih mapa ne morate crtati ni kao Leonardo ni kao Michelangelo. Naime, na internetu je dostupan širok raspon alata za izradu navedenih.

Prije desetak dana sam u jednom udžbeniku naišao na članak o svjetskom prvenstvu u pamćenju, koji je osvježio moju ideju o brzom i lakom učenju. U tekstu se spominje dvadesetdevetogodišnji Johannes Mallow iz Magdeburga, koji je za pola sata zapamtio 1284 znamenke u određenom redoslijedu, kao i 300 opisa u 15 minuta nekoliko godina prije toga. Mallow u svojim treninzima i na natjecanjima koristi takozvanu Loci metodu, poznatu još od antike. Ukratko, metoda se sastoji od priključivanja podataka nekom objektu u poznatom prostoru. Tako, naprimjer, možete u glavi zamisliti svoju sobu te na ormar, stol, stolicu, ispod kreveta i sl. smjestiti informacije koje želite zapamtiti i kasnije ih koristiti na nekom ispitu.

Iako metoda možda izgleda komplicirano, barem u slučaju J. Mallowa, istina je da za njenu primjenu nije potrebno biti superinteligentan, nego je dovoljno imati prosječnu sposobnost pamćenja. Ovu tehniku koristio je i najveći talijanski dirigent prve polovice dvadesetog stoljeća, Arturo Toscanini, koji je napamet učio djela koja su izvodili brojni orkestri pod njegovim ravnanjem.

Konačno, važno je dobro se motivirati. Postavite li si određene kratkoročne i dugoročne ciljeve, bit će vam lakše učiti. Npr. odlučite da ćete učiti dva sata pa nakon toga izići vani; nagradite se malim izletom ako uspijete položiti sve ispite. Učenje će vam svakako biti primamljivije ako sa sobom nosi neku konkretnu nagradu. Znate li Vi neku dobru metodu učenja?