Među osobinama koje bih uvrstila na sam vrh top-liste onih koje ne podnosim nalazi se grintavost. Ne znam pronaći riječ kojom bih bolje opisala to stanje, kojeg neki nose pod ruku od trenutka kad ustanu do lijeganja u krevet. Vjerojatno grintavi i zaspu. Što je najgore, pretpostavljam da nisu ni svjesni svoje družice, koja im je sredstvo lakšeg izražavanja stavova, odnosno nezadovoljstva svim i svačim. U položaju mrštenja obrva i tonu kojim objašnjavaju da im (opet) ništa ne polazi od ruke te da se cijeli svijet (opet) urotio kako bi im pokvario planove vrište samo dvije riječi: grintavost. Kad bih morala birati između slušanja ispraznih priča i onih punih grintanja, ne znam koje bih izabrala kao manje zlo. Međutim, stupanjem u najkraći mjesec u godini, koji se nama studentima ponekad čini dugim poput vječnosti, svi postajemo manje-više grintavi.

Pripreme za veljačko grintanje počinju već u siječnju. Kad oni namjeravaju objavit ispitne rokove, jesu li normalni, kako oni misle da ću se ja uspit organizirat, šta rade po cili dan, (…), totalno su neorganizirani, šta je njima?? Kakvi su ovo rokovi, jesu li oni normalni, znaju li oni da između petog i šestog nema nekog trećeg dana, (…), ko je njima predava matematiku i logiku pa da zbiju sve ispite u pet dana, šta oni misle ko su oni, šta oni misle ko san ja??

Nakon složene operacije grintavog raspoređivanja ispita na one koje ćeš položiti na prvom i drugom roku te na kandidate zrele za ponovno druženje dogodine, slijedi grintavo odustajanje od prvog ispita te grintavo prihvaćanje činjenice da je došlo krajnje vrijeme za učenje. Nastavljajući u grintavom tonu, ozbiljno si se uhvatio knjige (stvarno je čvrsto držiš dok bacaš pogled na emisije za koje si prije molio da budu prekinute reklamama. Neću imenovati, ali „Krv nije voda“ mogla bi se svesti u tu kategoriju) i očajnički se pitaš je li moguće da je siječanjski list s kalendara već pokidan. Kako onda ne početi razmišljati o prolaznosti života i ne zapitati se kako bi si mogao uljepšati budućnost? Budućnost počinje već sada. Odjednom si pun ideja te spoznaješ kakve bi te aktivnosti usrećile! Kako si tek sad shvatio da želiš trenirati boks/ples, pisati bajke za djecu/erotsku poeziju, posvojiti dijete/udomiti psa?! Osjećaš da će ti manjkati dana za ostvarenje svih zamisli te da bi energijom koja te trenutno ispunjava mogao nahraniti svijet.

Vrijeme je za grintavo vraćanje u realnost. Kad je već bio strpljiv dvadesetak godina, svijet će izdržati i do ožujka bez ostvarivanja tvojih novootkrivenih nauma. Ispiti se moraju položiti, a bolje da taj posao sad obaviš, zar ne? Grintavo si napravio plan i ovaj put ćeš ga se, grintajući, držati. Počinješ učiti. Učiš. Grintaš.

Teško je odbiti poziv na kavu, ali svjestan si da je mudrije ustrajati u odluci da ćeš do kasnih noćnih sati naučiti tu cjelinu, a za dva dana otići na poslijeispitnu produženu kavicu. Toplu s velikim. Ovaj, veliku s toplim. U međuvremenu, za knjigom grintavo ispijaš obilne količine turske kave kako bi te održale budnim. Pališ cigarete jednu za drugom da se pokušaš smiriti i odagnati tremu koju neuspješno ignoriraš.

Jučer si se rješavao stresa sa svojom boljom (studentski jednako grintavom i (ne)uspješnom) polovicom te žudiš za reprizom. Misli ti lete na pokrete kojima je, bez imalo grintanja, skidala džemper (nebitno čiji) pod valom iznenadne vrućine (ah, ta veljača prevrtača!) pa ti se sve teže skoncentrirati na intelektualno uzdizanje. Intelektualno. Teška srca, uspijevaš odgoditi susret, svjestan da će vam rjeđe viđanje ovih dana ipak donijeti dugoročnije zadovoljstvo. Trenutno se zadovoljavaš bezobraznim količinama Milke s jagodom i Dorine s keksima. Čokse i Barnija također.

Pokušavaš biti što jači i odolijevati napastima koje te pokušavaju odvući od upijanja knjiga i
izrađivanja šalabahtera. Odlasci do frižidera i povirivanje na fejs odvlače pažnju. Ipak, ništa nije gore od izjava/vođenja ljubavi među mačkama pod tvojim prozorom. Grintavo zaključuješ da su se urotile protiv tebe dolaskom na pogrešno mjesto u sasvim pogrešno vrijeme. Dok ih, potpuno neuračunljiv, gađaš šlapama s prozora, pomišljaš da nema osobe koja ih mrzi više od tebe (osim ako si upoznao Maju. Pozdrav Prapatnici!).

S gorčinom shvaćaš da se, dok se sve mačke trenutno veljaju, ti nemaš kad/gdje valjati te ti je sljedeća pomisao, logično, Valentinovo! Tko li ga je smjestio usred ispitnih rokova?! Čak i ako se ubrajaš među one kojima je „Valentinovo svaki dan“, želio bi da baš tada budete zaokupirani jedno drugim od svitanja do sumraka. Grintaš. (U slučaju da ionako nemaš nekoga s kim bi se valjao, a da bude ispunjen uvjet da je barem jedno od vas zaljubljeno, zadovoljno konstatiraš da će ti učenje barem dijelom odvući misli od uobičajenog grintanja na ljubavnu tematiku.) Grintaš kako ne znaš što učiniti u vezi poklona svojoj ljubavi za Valentinovo. Ovo vam je prvo zajedničko? Tek ste nekoliko mjeseci u vezi? Materijala za grintanje kao u priči! Što kupiti? Kupiti ili ne? Ne znaš bi li se gluplje osjećao da ti budeš jedini koji će nešto pokloniti ili obrnuto. Koliko potrošiti? Ne znaš bi li se osjećao gluplje da… U svakom slučaju, trenutno se osjećaš glupo. Činjenica da sutra polažeš ispit nije utješna.

Veljača – mjesec učenja, odnosno grintavog treniranja živaca, pokušavanja apstiniranja od raznih oblika zadovoljstva te pretjeranog uživanja u raznim oblicima zamjenskih zadovoljstava.

Kako preživjeti? Vozite oprezno i čuvajte bubrege! Sretno s ispitima!

P.S. Nakon što ih (ne) položite, da nisam čula grintanje do lipnja!