Ve? neko vrijeme se raspravlja o Pride-u u Splitu i mogu se naravno ?uti svakakva mišljenja. Svako mišljenje je jednako vrijedno jer daje odraz razmišljanja osobe pojedinca, a što smo mi bez svog mišljenja? I doista, kako o svemu tako i ovome svatko ima svoje mišljenje iako, kao i kod ve?ine stvari, malo ljudi doista zna što je u pozadini cijele pri?e te nije upoznato sa svim bitnim detaljima. No ne bih htio ulaziti u pozadinu svih problema temeljenih na sva?ijim mišljenjima, ve? bih se htio kratko osvrnuti na ovu temu.


Što je Pride?

Da bi shvatili što je u biti Pride trebamo se vratiti malo u povijest.

Pride – (eng. Pride – ponos, oholost) je manifestacija LGBTIQ osoba (Lezbijke, Gayevi, Biseksualne, Transrodne, Interseksualne i Queer osobe) povodom Me?unarodnog dana ponosa, koja se u svijetu obilježava od 1969. godine.

Kao po?etak suvremenog pokreta za ostvarivanje prava lezbijki i gayeva smatra se sukob demonstranata i policije prilikom racije u baru The Stonewall Inn u Greenwich Villageu u New Yorku, ulica Christopher, u no?i s 27. na 28. lipnja 1969. godine.

Dio gostiju koji je odstupao od rodnih stereotipa (najviše transrodne osobe i butch lezbijke) i osoblje tog gay bara odbili su mirno podnositi policijsko nasilje te su se oduprli policajcima koji su ih pokušavali privesti. Transvestitima (drag queens), lezbijkama i gayevima koji su sada prvi put zajedno nastupili protiv policijske (državne i društvene) represije, pridružili su se i pripadnice antiratnog pokreta, pokreta za prava Afroamerikanaca, žena, lijevih politi?kih strujanja, studenti te se ovaj incident pretvorio u sedmodnevne uli?ne demonstracije protiv diskriminacije homoseksualaca i lezbijki, ali i diskriminacije uop?e.

Mogli bismo, dakle, zaklju?iti da je Pride borba protiv diskriminacije u bilo kojem obliku iako je svuda u svijetu pa tako i kod nas najviše povezan sa borbom za prava LGBTIQ populacije.

Pride manifestacija, kao Me?unarodni dan ponosa, sastoji se od povorke ponosa, politi?kog govora i prigodnog zabavnog programa.

Pride nekad i danas?

Po?eci Pridea svuda pa tako i u Hrvatskoj su veoma „teški“. Kako bi se reklo, najteže je probiti led.

Kao što je prvi Pride u svijetu obilježio sukobe, nerede tako je obilježio i prvi Pride u nas. Ako se sje?ate snimki s TV-a i komentara po novinama sjetit ?ete se i ba?enog suzavca, kordona policajaca koji su štitili tek „nekolicinu“ u povorci. Sada se stvar u Zarebu ve? malo promijenila. Policije nije bilo baš previše, skoro ih je više nedavno štitilo središte HDZ-a.

Me?utim da vas pitam nešto. Je li uop?e potrebno da nekoga treba štititi kordon policije kako bi prošetao ulicom? ?uo sam brojne komentare o tome „koliki je Pride trošak državi i zašto mi to pla?amo?“ i sli?no. Ljudi, vi to pla?ate jer vi njih želite pobiti i slomiti im kosti, a dužnost je policije i države da svakoga s tom idejom zaustavi.

Pride je u svijetu, osim borbe za prava homoseksualaca i napora u edukaciji stanovništva, poprimio i obilježje karnevala. Naravno, nakon teških po?etaka i dobivanja temeljnih prava, homoseksualci su tu manifestaciju pretvorili u slavlje odnosno „paradu“.

Biti gay je normalno ili ne? Bolesno ili ne?

Mnoštvo studija sa kontradiktornim rezultatima, a još više razli?itih mišljenja. Ali kad se podvu?e crta –  zar je to uop?e bitno? Postoji i niz studija o tome kako geni odre?uju da je netko gay ili je to rezultat promjena kemikalija u mozgu ili ne?iji izbor. I opet, kad se podvu?e crta – zar je to uop?e bitno? Ako je netko gay takav je bez obzira na uzrok ili razlog i kao takvog bi ga trebali prihvatiti isto kao što bi trebali prihvatiti nekoga bez obzira što je plave kose (iako se nama ne svi?a takva kosa) bilo da je tako ro?en ili ju je opiturao. Zašto bi još trebali to prihvatiti? Pa zato jer vas se to ne ti?e niti na vas utje?e. Ho?e li netko gledati krivo na sve te umjetne plavuše? Ho?e, pa što, ali ih ne?e i?i kamenovati!

Bolest? Bolje ne komentirati. Kako se širi? Rije?ima? Kako su se „zarazili“ oni koji žive u malim sredinama i nisu imali nikakvog kontakta sa drugim gay ljudima? Ali hajdemo i prihvatiti mogu?nost da stvarno je bolest kako dio ljudi misli. Kada ljudi oboljeli od Downova sindroma ili leukemije ili cerebralne paralize ili ?ega god ve?, oragniziraju program na Rivi ili Prokurativama nitko ih ne proziva. Nitko ih ne ide kamenovati. Nikome ne smeta to što vi?u „Prihvatite nas! Dajte nam da normalno radimo! Omogu?ite nam poseban pristup kolicima svuda!…“ Nemojte me krivo shvatiti, slažem se s njima da im treba sve to omogu?iti kao i svima drugima, ali zašto ne?iji vapaj za prihva?anjem i ravnopravnosti vrijedi više od tu?eg?

Složit ?ete se sa mnom da je danas „normalno“ teško definirati, a i definicija se kod svakog od nas mijenja kako život ide. Kada sam se ja rodio nije bilo normalno da se brakovi razvode. Danas je to slu?aj kod ve?ine brakova. Prije je bila sramota razvesti se. “Pa što ?e susjedi re?’? Kako ?e gledati to dijete? Kako ?e samo teško biti tom djetetu odrastati? Ostala dica ?e ga krivo gledati!“

E pa ljudi moji, to je danas normalno i svakodnevno, i osim nekolicine onih „starih“ ljudi nitko ne gleda razvedene majke krivo. Nitko ne gleda njihovu djecu krivo.

I evo nakon svega ovoga sam shvatio da sam skroz skrenuo s teme o kojoj sam htio pisati, a to je:

Zašto je Pride potreban Splitu?

Pa krenimo ovako.                                                               

Zamislite kako je to svako jutro se buditi u strahu. Zamislite kako je to svaki dan živjeti u strahu. Zamislite kako je to svaku ve?er i?i le?i u strahu.

Strahovati za posao je postalo normalno iako se ne bi ni to trebalo doga?ati. Strahovati za sutrašnji kruh na stolu tako?er. To imaju svi, str8, gay ili nešto tre?e.

Bojati se normalno i otvoreno pri?ati s ikim cijeli život? Bojati se hodati ulicom s prijateljima/prijateljicama i kazati da ti se netko svi?a? Bojati se s momkom/curom pro?i ulicom i makar onako slu?ajno i instinktivo ju/ga zagrliti ili samo dotaknuti za ruku? Strahovati da nešto krivo kažeš? Strahovati da netko „krivi“ sazna? Ho?eš li samo radi toga ostati bez posla? Biti izba?en iz stana? Obitelj ?e te se odre?i? Gomila ljudi ?e te prebiti na ulici? „Prijatelji“ ?e te ostaviti? Ekipa s faksa s kojom još danas sjediš u klupi sutra ?e te u širokom luku izbjegavati? Ho?eš li ikada položiti sve ispite do kraja? Zar bi se s tom svakodnevicom trebali ljudi pomiriti? Strahovati cijeli život od ne?ega zbog toga.

To je ono što svim gay ljudima u Hrvatskoj prolazi kroz glavu i s ?ime se suo?avaju pa se vi stavite u njihovu poziciju. Pokušajte zamisliti svoj život od kad znate za sebe kako se mislite konstantno što govorite i kome uop?e možete vjerovati… valjda ste shvatili poantu.

Bit Pridea u Splitu je podignuti razinu svijesti okoline do te razine da gay ljudi žive slobodni od svih ovih optere?enja baš kao i ostatak nacije.

Nažalost vidjeli smo da Split nije spreman pokazati toleranciju i razumijevanje. Ali zar je tko druga?ije i o?ekivao? Možda samo se nadali, ali teško da je itko o?ekivao. Nadam se da ?e dogodine ipak biti malo druga?ija situacija.

A svima vama koji ste sudjelovali u paradi danas želim re?i samo jedno. Bravo i svaka ?ast! Dogodine opet u još ve?em broju!

***Mišljenje i stavovi autora tekstova ne odražavaju nužno i stav udruge “Studenti za studente Split”.***