Ovih smo dana htjeli, ne htjeli, bombardirani informacijama o pozitivnim i negativnim učincima ulaska Hrvatske u EU. Kakve li koristi mi studenti imamo od te europske zajednice?! Pod „te“ mislim na sveukupnu neinformiranost studenata i općenito građana na pozitivne i negativne strane takve zajednice.

Moj osobni stav je da za lijenčine neće biti dobro u čemu god da se nalazimo. Iako su trenutne radne navike Splićana idealno-lijena mješavina kapitalizma i kvazi komunizma u kojoj se financijska zarada koristi za osobni hedonizam, a ne misli se na sutrašnju kapitalističku realnost, opterećenje i obveze.

Splićani su kao individualci iznimno sposobni, talentirani i predani. Dok kao članovi grupe iznimno lako padamo pod tuđi utjecaj. Kroz taj se dio naše kulture osjeti iznimna nesigurnost našeg karaktera koja proizlazi ili iz nemogućnosti, ili iz lijenosti za rad. Svaki čovjek se osjeća bolje i sigurnije u sebe nakon što je nešto napravio, ostvario ili omogućio samom sebi ili nekom u svojoj okolini. Iz te vlastite nesigurnosti, svjesnog talenta i neostvarenog potencijala rađa se zavist spram onih koji nešto uspiju od sebe uraditi ili se barem pomaknuti od onog sigurnog i predvidljivog splitskog stanja uma.

Ne smatram se dovoljno kvalificiranom i kompetentnom da branim ili napadam ijednu od dvije odluke koje su trenutno dane na razmatranje hrvatskom narodu. Također, mislim da velika većina Hrvata nije u stanju procijeniti što je bolje za njih. Više mi je puna kapa forsiranja priko fejsbuka, mojih kava, šetnji gradom i sličnih načina komuniciranja sa svijetom – u životu jedne splitske studentice. Niti vi znate sve strane Europske unije, niti znate kako svjetska politika funkcionira, niti vas zanima to istražiti, ali se osjećate pozvanim drugima govoriti što da zaokruže. Pogledate jedan klip na youtube-u, pročitate jedan članak na nekom forumu ili blogu neke samoprozvane važne osobe, naravno tu je sve prisutni Zeitgeist koji vam je objasnio cijelu ljudsku političku povijest.

Šta god da mi dođe, koja god politička, kulturna ili socijalna tvorevina, neću dopustiti sebi da me pregazi nego ću se uhvatiti u koštac ili kako se kaže – uhvatiti bika za rogove i onda ćemo na kraju znati tko je bio u pravu, a tko u krivu.  Na kraju svega, više bih voljela žaliti za nečim šta sam učinila nego za nečim što nisam. Zato sam izašla i zaokružila „ono lijevo“ . Činjenica je  da, što god nam dođe, sa time ćemo se morati nositi.


***Mišljenje i stavovi autora tekstova ne odražavaju nužno i stav udruge Studenti za studente Split.***