ZNANSTVENI DOKAZI: Studenti koji pišu ispite sretnom kemijskom ostvaruju bolje rezultate

Fabula_inspirira-1200x800

Sreća je važan dio našeg života jer sve što radimo smatramo kako ovisi o količini sreće koju imamo. Znastvenici tvrde kako sreća ne postoji, već se radi o samoispunjavajućem proročanstvu.

Imate svoju sretnu olovku, narukvicu, privjesak, gaće ili neki drugi predmet koji nosite u važnim trenucima kako bi ostvarili pozitivne rezultate? Ili ste, s druge strane, oni koji misle kako nemaju sreće i zato ne uspijevaju ostvariti svoje želje i ciljeve. Neovisno jeste li sretnik ili nesretnik, sreća kao takva ne postoji, sve je u našim glavama.

U psihologiji takva pojava se naziva samoispunjavajuće proročanstvo ili Pygmalion efekt po istoimenom liku iz grčke mitologije. Pigmalion je bio kipar koji je napravio skulpturu prekrasne žene u koju se zaljubio i svojim dubokim vjerovanjem i očekivanjem da može oživjeti to je i postigao. Ako vjerujete, onda će se i ostvariti. Tako funkcioniraju predmeti za koje smatramo da nam donose sreću.

Pišete ispite sretnom olovkom i ostvarujete dobre rezultate i dok vjerujete kako je riječ o sreći, zapravo ste to postigli sami. Već je dokazano kako pozitivni, optimistični, otvoreni i samopouzdani ljudi ostvaruju pozitivne rezultate kako u privatnom tako i poslovnom svijetu. Takvi ljudi manje pate od stresa i anksioznosti jer se ne zamaraju sitnicama te u svakoj situaciji mogu pronaći nešto pozitivno.

Istraživanje njemačkih psihologa, iz 2010. godine, koje je uključivalo 28 studenata koji igraju mini golf, jedna je od studija koja je potvrdila samoispunjavajuće proročanstvo. Dio studenata je dobilo sretnu loptu, a dio običnu. Studenti koju su vjerovali da imaju sretnu loptu ostvarili su 35 posto bolje rezultate od druge skupine.

Vjera je ono što nam zapravo pomaže da ostvarimo ono što želimo. Zato je važno uvijek vjerovati u sebe i svoje sposobnosti. Samo vjerovanje da imate sreće čini vas optimističnim osobama i vodi k uspješnosti. Ne kaže se bez razloga da smo sami kovači vlastite sreće.

Piše: Ivana Ivandić (studentski.hr)