Reoplan: Intervju s pobjednicima ST-art festivala

Ekipa iz benda Reoplan pobjedila je na 16. izdanju ST-art festivala. Naš Duje Jakus odradio je intervju s njima.

Kada je bend Reoplan službeno krenuo s radom?

Reoplan je počeo dobivati svoje obrise na ljeto 2023. godine. Na samom početku, Reoplanov originalni bubnjar Vice Bujas i ja smo se nalazili kako bismo razrađivali neke moje ideje. Nakon što nam se na jesen pridružio Bartul Radman na bas gitari, produktivnost je skočila u veću brzinu. To je bio trenutak kada smo se formirali kao trio i krenuli konkretno raditi na autorskim pjesmama i nastupima.

Tko su članovi benda? Predstavite se publici!

Reoplan stoji na tri noge; ja sam zadužen za vokal i gitaru, bubnjarske dužnosti je preuzeo Hrvoje Jakšić, a bas gitaru svira Ivo Sučić.

Tko stoji iza stvaranja pjesama i kakav je proces?

Glavni autor sam ja – ja donosim osnovne ideje, strukture i tekstove. Ipak, ključni dio procesa događa se na probama. Donesem kostur pjesme, a onda je zajedno dorađujemo. Svatko od nas doda svoj pečat, svoj “štih”, bilo da je riječ o ritmu, bas liniji ili gitarskom riffu.

Kako biste ukratko, ali stilski, opisali glazbeni stil Reoplana?

U jednoj riječi, to je Rock. No, naša glazba ima raznih elemenata. Rekao bih da je to spoj retro đira – inspiriranog starom školom rocka – s modernim prizvukom. Imamo dinamičan repertoar: od sporijih, atmosferskih do bržih, energičnih pjesama, te od kraćih, radiofoničnih do duljih, istraživačkih formi. Trudimo se ne biti jednodimenzionalni, da se za svakog nađe nešto.

Imate pjesme i na hrvatskom i na engleskom. Postoji li poseban razlog za taj dvojezični pristup?

To je proizašlo prirodno, nismo si nametali pravila. Jednostavno nam je u tom trenutku neka ideja bolje legla na hrvatskom, a neka na engleskom. Htjeli smo vidjeti kako će publika reagirati na naše pjesme bez obzira na jezik i zasad su reakcije odlične. Ne želimo se ograničavati.

Možete li nam otkriti nešto više o svom debitantskom albumu?

Prvi album je zapravo naše veliko istraživanje žanrova. On se kreće u rasponu od čvrstog rocka, preko psihodelije, do elemenata pop rocka. Album je vrlo šarolik i po tematici. Neke pjesme su sasvim neozbiljne, dok druge obrađuju ozbiljnije teme. Vjerujem da na njemu ima nešto za svakoga. Sadrži osam pjesama, a sve smo snimili sami u samo dan i pol tijekom jednog vikenda.

Zašto ste odabrali neobično ime Reoplan?

Ime je inspiracija iz pop kulture i domaće baštine. Upravo to ljeto, počeo sam ponovno gledati kultnu seriju “Malo misto”. U prvoj epizodi, reoplan (hidroavion) se sruši u uvalu. To mi je zvučalo nekako moćno i odmah mi je sjelo kao ime za bend.

Osjećate li tremu prije izlaska na pozornicu?

Iskreno, ne. Ne osjećam nikakvu tremu. To su moje pjesme, ja sam ih stvorio, vjerujem u njih i u ono što radimo, tako da nema mjesta strahu. Na pozornici je čista energija i uživanje.

Imate li neku zanimljivu anegdotu s turneja ili proba koju biste podijelili?

Da, definitivno. Jedna od dražih je s našeg nastupa u Vrgorcu, gdje smo nakon koncerta završili s dečkima iz Psihomodo Popa. Bilo je to nezaboravno druženje koje se proteglo do jutarnjih sati. Sjajna ekipa.

Jeste li ikad “kalkulirali” dok radite pjesme, razmišljajući o trendovima?

Apsolutno ne. Neću objaviti pjesmu ako se meni, prije svega, ne sviđa. Moj jedini filter je vlastiti ukus. Svaku pjesmu radim s ciljem da mi u tom datom trenutku bude najbolja pjesma koju sam ikada napravio. Ne zamaram se time hoće li biti komercijalna.

Pjesma “Old Miners Greed” je specifična po tome što je na tri jezika. Kako je došlo do toga?

Ta je pjesma nastala više kao interna zezancija i eksperiment. Imao sam već gotove verse i refren, a onda smo joj počeli spontano dodavati sve i svašta. Stvarno se otelo kontroli, ali u pozitivnom smislu. Zbog svih tih slojeva, oduzela nam je najviše vremena za snimanje i miksanje. Ironično, ta pjesma najbolje prolazi na koncertima i ljudi je obožavaju!

Planirate li snimanje glazbenih spotova?

Za ovaj prvi album nismo planirali, htjeli smo se fokusirati na sviranje uživo. Ali u budućnosti sigurno hoćemo. Imam mnogo ideja u glavi, samo treba vidjeti koje ćemo realizirati.

Koji su daljnji planovi za Reoplan?

Već smo se bacili na rad na drugom albumu. Proces je u tijeku. Sada je glavni zadatak vidjeti u kojem će smjeru tematski i zvučno ići u odnosu na prvi. Nastavljamo sa svirkama i stvaranjem.

Dolazite iz Makarske. Kako je bilo odrastati u tom okruženju i je li utjecalo na bend?

Makarska je mirnija sredina. Znaš sve ljude, povezan si s prirodom, što je divno. Međutim, to je i manja sredina s manje ljudi zainteresiranih za sviranje teže rock glazbe. Iskreno, nisam siguran bi li Reoplan uopće postojao u ovom obliku da sam tamo ostao.

Nedavno ste svirali u Makarskoj. Kakve su reakcije publike bile na taj koncert?

Reakcije su bile izuzetno pozitivne! Ljudi su bili veoma zadovoljni. To nam je bio prvi samostalni koncert u Makarskoj, tako da nam je to posebno značilo.

Vidite li se u glazbi za 50 godina?

(Smijeh) Ha, čuj… Pedeset godina je velika brojka za dati bilo kakvu prognozu. Volio bih da me glazba prati cijeli život, u bilo kojem obliku, to je sigurno!

Mislite li da se može uspjeti s autorskim radom u Hrvatskoj?

Mislim da ima mjesta za sve, samo treba biti uporan i, najvažnije, treba svirati. Reoplan možda nije mainstream, više smo za stare duše koje su navikle na neku stariju, organsku formu rocka. Ali i za takvu glazbu postoji publika.

Što slušate privatno, koji su vam glazbeni uzori?

Moj glavni uzor je Led Zeppelin, oni su mi broj jedan. Ovih dana najviše slušam braću Gallagher iz Oasisa, Muse, Radiohead te razne manje poznate bendove na koje slučajno naletim. Također, volim i novije, energične bendove poput rock dua Black Pistol Fire. Od starije škole, tu su Cream, Rush i Rory Gallagher, Tom Waits.

Jeste li se puno pripremali za St-Art

Pjesme smo svakako prolazili jer su dio našeg redovnog seta, ali kad smo dobili pozivnicu za festival smo obratili malo više pozornosti na energiju kojom ih možemo dočarati široj publici tokom nastupa.

Jeste li imali tremu prije nastupa

Ne. Pjesme odavno imamo pod prstima, i uživamo dok ih izvodimo. Od svih emocija kroz koje prolazimo dok ih izvodimo, nesigurnost nije jedna od njih.

Jeste li očekivali pobjedu

Naš bubnjar, Hrvoje – se našalio kad je saznao da smo pozvani na festival, te odmah rekao da sigurno pobjeđujemo. Šalu na stranu, konkurencija je bila žestoka i svi od natjecatelja su imali svoju priču koja nije manje vrijedna slušanja od naše, bez obzira na rezultate.